Ode nam i Vlasta Mijović, još jedan među onima koji su odlukom Svevišnjeg ili vlastitim genima bili predodređeni da budu uzori.
Da li su to, pitam se, stigle nekakve đavolje godine umiranja plemenitih, mladih, javno poznatih smrtnika? Ili mi se samo čini da takvih u baš tolikom broju poznajem? Ili sam i sâm u godinama kada vijesti o svakovrsnim boleštinama i smrti zatomljuju radosti?
Preuzeto od dnevnog lista "Oslobođenje"
Uzroci nasilja na predstavnike medija isproducirani su socijalnim, etničkim i ideološko-političkim stanjima u društvu kojem nasilnici pripadaju.
Primjeri nasilja nad predstavnicima medija nedavno u Zagrebu samo su jedan od statističkih pokazatelja koji govore da je agresivno pražnjenje društvenih frustracija od sve brojnijih i raznovrsnijih slojeva globalnog društva u posljednjih desetak godina u dramatičnom porastu.
Poznato je također da napadi na predstavnike medija u najtragičnijim slučajevima završavaju ubistvima; da su u većini slučajeva uzroci nasilja isproducirani socijalnim, etničkim i ideološko-političkim stanjima u društvu kojem nasilnici pripadaju; da je pravda osobito u slučajevima s ideološko-političkom pozadinom prespora ili nedostižna.
Prijetnje putem interneta i nasilje iz mase nove su realnosti globalnog svijeta, piše autor (Al Jazeera)
Hrvatskom USKOK-u ništa nije značila činjenica da je ministrica Žalac, zbog snažnog pritiska medija, u julu 2019. godine morala odstupiti iz vlade premijera Andreja Plenkovića zbog niza afera.
Hapšenje bivše hrvatske ministrice regionalnog razvoja i fondova EU, Gabrijele Žalac, direktora Središnje agencije za finansiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU) Tomislava Petrica i osumnjičenih direktora dvije softverske firme, za države sa duboko ukorijenjenom korupcijom kao što je Hrvatska, ne bi bila naročita vijest da nije jednom važnijeg detalja.
Taj ‘detalj’ je da su hapšenja prvih četvoro osumnjičenih u aferi „Softver“ naređena iz tek nedavno uspostavljenog ureda Evropskog javnog tužitelja (EUJT) koji je u Zagrebu postao operativan od 1. juna ove godine.
Fotografija snimljena u Zagrebu tokom privođenja Gabrijele Žalac u županijski sud (Goran Stanzl/PIXSELL)
Mnogi u briselskim diplomatskim krugovima Inzkovu odluku smatraju „nužnim i očekivanim pozdravom s onima koji negiraju genocid“.
„Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida“ bosanskohercegovačke Srbe je podigao na noge bez obzira na kulturnu, intelektualnu, ideološku, klasnu…pripadnost. Milorad Dodik s najviše pozicije u državi traži povlačenje Inzkovog zakona, „u inat Valentinu Inzku“, iznova negira genocid u Srebrenici i prijeti konačnim razlazom nakon što je navodno visoki predstavnik sam zabio „posljednji klin u kovčeg već davno umrle države“.
Dok se nezapamćena frka u zemlji već digla, diže se i još će se zadugo dizat, dobro obaviješteni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić mudro stišava strasti porukama kako „nije pristalica nametnutih odluka (EPA)
Već sedam godina Evroipska unija obnavlja sankcije prema Rusiji, a od 2016. zvanična Moskva uzvraća sličnim mjerama, iako i jedna i druga strana u mnogim oblastima ovise jedna o drugoj.
Da ne mora biti baš sve kako Amerika kaže, Evropska unija je, na ne baš dobrom primjeru, pokazala prošlog vikenda na samitu u Briselu.
Dok se američki predsjednik Joe Biden na vlastitu inicijativu 16. juna sastao s ruskim liderom Vladimirom Putinom, uprkos sankcijama protiv Rusije, koje Bijela kuća stalno pooštrava i uprkos animozitetima, obostrano prljavim taktikama i međusobnim optužbama za “urušavanje svjetskog poretka”, evropsko-ruski samit je za sada nezamisliv.
Tako su odlučile prvenstveno zemlje Višegradske četvorke (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska) i bivše sovjetske republike, koje su upravo iz strateških i geopolitičkih razloga 2004. godine i primljene u EU.
Odnosi Evropska unija - Rusija napeti su od 2014. godine (EPA)
U nedostatku valjanijih argumenata za diplomatske progone po uzoru na SAD, svjedoci smo posezanja za kojekakvim eksplozijama po vojnim fabrikama i skladištima municije.
„Ko provocira Rusiju, zažalit će kao nikada ranije“, poručio je 21. aprila ruski predsjednik Vladimir Putin tokom redovnog godišnjeg obraćanja Federalnoj skupštini.
U govoru o stanju nacije pred visokim dužnosnicima i zastupnicima oba doma parlamenta, Putin je rekao da Moskva želi dobre odnose sa svim zemljama i nada se da nijedna neće preći „crvenu liniju“.
SAD i Rusija mogu sarađivati u mnogim područjima kada je to u interesu obje strane, rekao je Biden (EPA)
U sjedištu Sjevernoatlanstkog saveza u Briselu podsjećaju da ‘nediplomatski ispadi’ predstavnika ruske diplomatije u Sarajevu nisu slučajnost, niti su rijetki.
Destruktivni pritisci i oštre nediplomatske ruske prijetnje Bosni i Hercegovini zbog sve tješnje i raznovrsnije saradnje s instrumentima Partnerstva za mir u okviru Sjevernoatlanstkog vojnog saveza nisu presedan, niti su slučajne, smatra se u glavnom sjedištu Alijanse u Briselu nakon saopćenja ruske ambasade u Sarajevu objavljenom u četvrtak u kojem se navodi da će, “u slučaju praktičnog približavanja Bosne i Hercegovine i NATO-a, Rusija biti prisiljena reagirati na taj neprijateljski korak”. 
Najnovija reakcija ruske ambasade u Sarajevu je znak da je saradnja između BiH i NATO-a ušla u najvišu fazu do sada, piše autor (EPA)
Zabrinjavajuća pojava unutar Evropske unije je sve očiglednija naklonost njenih lidera i čelnika zajedničkih institucija ka kršenju međunarodnih normi i vlastitih polustoljetnih tekovina.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen ne posustaje u poslušnosti. Po uzoru na Izrael i Sjedinjene Američke Države, obrazložila je prošle srijede zakonodavni prijedlog o “digitalnim zelenim potvrdama“ kako bi se navodno “olakšalo sigurno i slobodno kretanje unutar Evropske unije“. Da bi postao efektivan, prijedlog moraju odobriti Evropski parlament i države članice na narednom samitu.
Sa ili bez Ureda visokog predstavnika, suštinske reforme će morati doći na red, a cjelovitost i suverenost Bosne i Hercegovine je odavno javna zakletva i imperativ zapadnih sila.
Da li još jedan očekivani krah evropske vanjske politike i najnovija svađa između Moskve i Brisela, koja je u stanju vruće-hladnog režima od 2014. godine, može odložiti ili ugroziti izbor zvaničnog njemačkog kandidata Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini? Pitanje je lako, kao što su inače sva pitanja laka. Teški su obično odgovori, pogotovo kada se radi o međunarodnoj politici, u kojoj, često se toga podsjećam, ništa nije slučajno, pa čak ni navodne slučajnosti.
Ako bi se sudilo po aktuelnoj rafalnoj paljbi nediplomatskih javnih optužbi između Moskve i Brisela, dobri vojnik koalicionog saveza njemačke kancelarke Angele Merkel i “prava ruka za poslove na Balkanu“, dakle Schmidt, mogao bi bez oklijevanja raspakovati kofere.
Christian Schmidt je njemački kandidat za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (EPA)
Vlasti u zemljama regije i na Zapadu se iz toplih fotelja bave i dalje posljedicama, umjesto suštinskim uzrocima nesreće oko pola milijarde ljudi.
Niko nikada sa sigurnošću neće znati kakve su se sve misli vrzmale u promrzlim migranatskim glavama u Lipi i Pazariću tokom ove duge bosanske zime. Suštu istinu znaju samo migranti. Svakodnevne javne ispovijesti očajnika su tek isječci jednog trenutka iz njihovih pojedinačnih očajničkih životopisa, koji su izvjesno, mnogo kompleksniji rebusi – psihološke, socijalne, etičke, ideološke, pa i dnevno-političke naravi. Jedino u što niko sa zrncem empatije ne bi trebao sumnjati je da im nije nimalo lako.
Mjesece i godine neobnovljive mladosti migranti će spiskati pod šatorima usred zime u Bosni, piše autor (EPA)
Članice EU će danas razgovarati (i) o ‘potvrdama za vakcinaciju, njihovoj prikladnosti i okolnostima u kojima bi se mogle koristiti’.
COVID pasoš, potvrda o imunizaciji, elektronska potvrda o vakcinaciji, imunitetna kartica ili nešto peto u formi “standardiziranog panevropskog certifikata o vakcinaciji”? Ili, ništa od toga, za sada. Na ovu samo naizgled zdravstveno-tehničku, a u suštini krupnu pravno-političku dilemu, odgovor se očekuje sa najvišeg nivoa u Evropi.
Redovni videosamit lidera Evropske unije zakazan je za kraj ovog mjeseca na inicijativu predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela, kako bi se ocijenilo trenutno stanje pandemije i dogovorila strategija za proljeće. U evropskim institucijama i diplomatskim krugovima u Briselu, međutim, niko ne vjeruje da će se o tako važnom pitanju kao što je “administrativno-zdravstveni udar na slobodu kretanja”, što smatraju mnogi od vropskih parlamentaraca, lideri Unije moći usaglasiti tokom samo jednog samita.
Ako išta dobro zna, to je put do kompromisa. U tome je Evropska unija od svog nastanka neprikosnovena. Pokazalo se to i u završnici iscrpljujućih pregovora o uređivanju odnosa između Unije i Ujedinjenog Kraljevstva nakon Brexita. Nakon što su skoro desetomjesečni pregovori o trgovini i svim drugim pitanjima budućih odnosa zapali u krizu zbog iznosa ‘brakorazvodne parnice’, nesloge oko ribolova, saradnje u oblasti spoljne politike, sigurnosti i odbrane - o kojima Velika Britanija u početku inije željela da pregovara, morali su se umiješati i glavni akteri političko-izvršne vlasti s obje strane.
Poslije svega, ostaje zapisano da su pregovori uspješno okončani sedam dana prije zadnjeg roka, za nekoga na Badnji dan, za nekoga na Badnje veče 2020. godine.
Velika Britanija je napustila Evropsku uniju nakon 47 godina članstva (EPA)
Permanentna kriza javnog radio-televitijskog sistema Bosne i Hercegovine metaforička je slika kolonijalnog ustavnog poretka države zasnovane na etnonacionalnom konceptu i sistemski generiranoj političkoj krizi, koja neprekidno traje 25 godina, od Detonskog mirovnog ugovora s kraja 1995. godine. Nadležnosti u sektoru komunikacija u Daytonu su bile oduzete bh. državi i dodijeljene entitetskim i kantonalnim vladama. Takva raspodjela nadležnosti u postkonfliktnoj, multietničkoj, etnonacionaliziranoj, multikonfesionalnoj državi… dovela je, uz sve ostale manjkavosti, i do haotičnog nastajanja printanih, RTV i web medija.
U nekoliko godina nakon rata registrirano je 46 televizija zemaljske radiodifuzije, 148 radio stanica i 86 emitera programa “putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža”. Ovako fragmentiran sistem nadležnosti, etnonacionalni ustavni poredak, konfesionalni kumunitarizam oživotvoren kroz nepotizam i nacionalne “ključeve” te nepovjerenje između glavnih, etnonacionalnih, političkih stranaka onemogućili su stvaranje progresivnog i samoodrživog RTV sistema i njegovu društvenu transformaciju u skladu s potrebama svih građana.
Nakon ekonomske, carinske, političke, odbrambene i monetarne unije, Evropska komisija je sredinom ovog mjeseca poduzela nove pravne korake u izgradnji još jedne, zdravstvene unije. Takvu mogućnost predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila je krajem septembra u tradiconalnom govoru o stanju Unije, a sada je takve nakane obznanila u formi četiri konkretna prijedloga.
Ursula von der Leyen kaže da će osobno ostati 'neukrotiva u zaštiti zdravlja svih građana Evropske unije' (EPA)
Read more ...Bez pretjerivanja, 2. oktobar bi se u novinarskom svijetu od ove godine mogao zvati danom tiranije protiv slobode medija ili crnim danom za novinarstvo.
Na ovaj dan prije dvije godine na najsvirepiji način u novijoj historiji novinarske profesije, usred Konzulata svoje zemlje u Istambulu, nestao je internacionalno poznati saudijski novinar Jamal Khashoggi. Sve dosadašnje istrage govore da je nakon zvjerskog mučenja likvidiran a zatim je tijelo izmasakrirano kako bi posmrtni ostaci sve do danas ostali neotkriveni. Nezavisnim međunarodnim istragama je dokazano da iza svirepe likvidacije ovog poznatog novinara stoji Njegovo visočanstvo, saudijski princ prijestolonasljednik Mohammed bin Salman.
Preuzeto od:www.opindia.com
Samospaljivanje Irine Slavine
Na isti ovaj dan prošlog petaka ruska novinarka nezavisnog portala Koza Press, Irina Slavina, preminula je nakon samospaljivanja ispred ureda lokalne policije u Nižnjem Novgorodu, oko 400 kilometara udaljenom od Moskve. Na samoumorstvo se odlučila nakon što joj je policija prethodnog dana pretresla stan, držala je u kućnom pritvoru duže od četiri sata, a zatim zaplijenila računarsku opremu, novinarske bilježnice, mobitele, memorijske kartice i ostale „sumnjive predmete“. Dan ranije na Facebooku napisala je: „Za moju smrt okrivite Rusku Federaciju“!
Dok je Irenina duša ovog 2. oktobra zauvijek isčezavala iz ovozemaljskog svijeta bezumlja, nemorala i zla, gotovo u istim tim trenucima u Londonu je okončavano završno tronedjeljno sudsko ročište Julianu Assangeu, 49-godišnjem australskom izdavaču, istraživačkom novinaru i osnivaču Wikileaksa. Višemjesečna rasprava je vođena po zahtjevu američkog pravosuđa radi Julianovog izručenja Sjedinjenim Američkim Državama kako bi mu se sudilo za javnu objavu tajnih dokumenata i „špijunažu protiv američkih nacionalnih interesa“. Završno ročište je okončano odlukom britanske sutkinje Vanessa Baraister da se odbrani optuženog odobri dodatno vrijeme od četiri sedmice za podnošenje argumenata, a američkoj strani su odobrene dvije sedmice. Konačna odluka po zahtjevu za izručenje, kako je sama sutkinja najavila „najvjerovatnije će biti objavljena nakon predsjedničkih izbora“ u SAD-u zakazanim za 3. novembar.
Evakuacija ranjenih novinara i oduzimanje akreditiva
Budu li prihvaćeni navodi američke optužnice Julianu Assangeu prijeti neizbježno političko suđenje, sasvim izvjesna kazna od čak 175 godina, smrtna samica u nekom od najzloglasnijih zatvora SAD-a i konačno ugasnuće njegovog istraživačkog novinarskog bića.
Dok je završno ročište po američkoj tužbi protiv Juliana Assangea u Londonu još trajalo, francuska je vlada preduzimala „sve što je u njenoj moći“ kako bi ovog 2. oktobra evakuirala dva teško ranjena novinara pariškog Le Monda sa vatrenih položaja u Nagorno-Karabahu. Dvoje mladih novinara su rođeni 1989. i 1991. godine, a na bojištima bivših Sovjetskih republike snimali su civilne izbjeglice zajedno s grupom novinara u Martuniju, zapadno od Nagorno-Karabaha - samoproglašene republike na teritoriji Azerbejdžana s većinskom jermenskom populaciojom zbog koje su prije nekoliko dana Azerbejdžan i Jermenija započele ponovni rat. Istog dana, 2. oktobra ove godine, osporeni predsjednik Bjelorusije Alexandar Lukašenko naredio je privremeno oduzimanje akreditiva svim stranim novinarima i domaćim koleginicama i kolegama koji rade za strane medije.
Šta je zajedničko svim ovim nedemokratskim udarima protiv novinara?
Internacionalno poznatog novinara Jamala Khashoggia likvidirala je ruka arapskog monarha. Iskusnu rusku urednicu Irinu Slavinu u samospaljivanje natjeralo je svevlašće ruskog autokrate. Jednog od najpoznatijih svjetskih 'zviždača' protiv diktature američkog imperijalizma bezmilosno progone vlasti deklarativno demokratske Amerike. Dvojicu francuskih ratnih reportera teško su ranila oružja militarnih režima kojima je Bečka konvencija o zaštiti civila u ratu očigledno nepoznata. Naredbu o oduzimanju novinarskih akreditiva stranim dopisnicima i domaćim novinarima koji rade za strane medije izdao je šef države koji je na vlasti od 1994. godine i čiji legitimitet od izbora održanih 9. avgusta ne priznaju stotine hiljada građana ove zemlje, domaća opozicija i veći dio međunarodne zajednice.
Šta je to onda zajedničko svim ovim 'udarima' protiv novinara i novinarstva kao profesije?
Zajednička je spoznaja da svijetom danas dominiraju ponovo imperatori s neograničenim ovlastima. U vladavini imperatora i svemoći vladara nema vladavine prava, pravne države niti ljudskih prava i građanskih sloboda!
Gdje su nestali čuvari demokratije?
Gdje se to onda nalazimo danas, u mjesecu oktobru 2020. godine u 21. stoljeću? Šta se to danas dešava s čuvarima Deklaracije o pravima čovjeka i građana iz davne 1789. godine, Univerzalne deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948., Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1950., Kairske deklaracije o ljudskim pravima u Islamu iz 1990., ili Povelje Evropske unije o osnovnim pravima iz 2000. godine?
Svakim od ovih međunarodno priznatih i dan-danas važećih „svetih pisama“ o ljudskim pravima propisani su isti ili slični temeljni principi među kojima su i pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti, pravo na obrazovanje, pravo na rad i zaposlenje, pravo na puno učešće u kulturnom životu, sloboda od torture ili svirepog, nehumanog tretiranja ili kazne, te sloboda mišljenja, uvjerenja i vjeroispovijesti.
Ako je svega ovoga svakim danom u svijetu sve manje, a javne retorike o demokratiji „Globalnog sela“ sve više, čime se to onda danas uopće bave svi ti formalni čuvari vlastitih proklamacija o ljudskim pravima? Čime su to danas toliko zaokupljene svjetske poluge globalnog reda kao što su Ujedinjeni narodi (UN), Vijeće Evrope (VE), Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), Evropska unija (EU)...ako ne znaju za sve ove i druge nedemokratske udare protiv novinara, građanskih prava i elementarnih ljudskih sloboda? Šta je danas posao javnih pravobranitelja, državnih tužilaštava i svih drugih čuvara demokratije?
Što više shvatam neke stvari, sve bih više volio da ih nisam shvatio"
U traganju za odgovorima na sva ova pitanja, koje nisam u stanju ni samome sebi dati, često se prisjetim brijantnog zaključka slavnog Charlesa Bukovskog: "Što više shvatam neke stvari, sve bih više volio da ih nisam shvatio".
I dosita! Zašto je Jamal Khashoggi otet, mazohistički izmučen i smljeven? Zašto je koleginici Slavina iz Rusije bilo draže gorjeti nego živjeti? Zašto Julian sedam godina morao provesti u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, zašto i kako američko pravosuđe može, od Velike Britanije, zahtijevati izručenje jednog Australijanca a da pritom australsko pravosuđe, vlada, mediji, nevladine organizacije i većina australske i globalne javnosti šutke, mirne savjesti, započinju novi dan?
Ne znam zašto je na dan 2. oktobra ove godine šutjela i većina nacionalnih udruženja profesionalnih novinara širom svijeta, sve nacionalne akademske zajednice, većina neovisnih intelektualaca, mladih globalista, nobelovaca, pacifista i filantropa - od Balkana do Grenlanda?
Zašto smo se toliko navikli na nevidljivu ruku imperatora koja nas svakodnevno sprječava da se vlastitim stavovima, demaršima, uličnim demonstracijama i na svaki drugi zakoniti način protivimo diktaturi imperatora modernog vremena koji, korak po korak, nehajno gase ljudske slobode kao što se nehajno gase svijeće čija vam svjetlina više nije potrebna.
Da u globalnim međunarodnim odnosima ništa nije slučajno jedan je od aksioma svijeta u kojem živimo.
Tako i „Sporazum o ekonomskim odnosima Srbije i Kosova“, sve izjave i pojašnjenja ključnjih aktera, navodna slučajnost u zamjeni fascikli u Ovalnoj sali Bijele kuće, zloslutno infiltriranje međudržavnih odnosa s Izraelom u trilateralni navodno „čisti ekonomski sporazum“, pa sve do navodnog neznanja Evropske unije o američkim namjerama i sadržaju očigledno spornog sporazuma iz Washingtona – sve je to klasika u zastrašujuće egoističnom svijetu i partikularizmu savremenih međunarodnih odnosa. Klasika i u manipuliranju javnim prostorom.
Srbijanski 'učenik' Vučić ni za jotu nije drugačiji, gori ili po mir i stabilnost u regiji opasniji od svojih učitelja i ino-mentora (EPA)
Od početka globalne pometnje koju od kraja prošle godine bezmilosno nameće COVID-19, svakome je jasno da u tom svjetskom metežu, nesnalaženju i panici glavnu ulogu imaju odmetnuti finansijski diktatori, farmaceutska industrija, profesionalni špekulanti, bjelosvjetski muljatori i, naravno, dnevna politika. Biologija, epidemiologija i srodne struke, naučna zajednica, akademije i nobelovci su tek ikebana koju se katkad i posluša. Kad god se pandemija otme kontroli.
Ako na tlu cijele Evropske unije postoji region koji je od početka pandemije smatran uzorom po samoorganizaciji, onda je to Istra, smatra autor. (Srecko Niketic / PIXSELL)
"Dobro jutro svima. Uspjeli smo! Evropa je snažna. Evropa je ujedinjena!", uskliknuo je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, nakon što je u cik zore u utorak (21. jula) na svom Twitter profilu pod naslovom "Dogovor", objavio da su lideri Evropske unije, nakon četiri noći i pet dana vanrednog zasjedanja, postigli "historijski kompromis".
Nakon dva mjeseca nezapamćeno teških pregovora između "štedljivih", "rastrošnih", "suverenističkih"... članica EU-a, usaglašen je Fond za oporavak evropske ekonomije u novom dobu korona virusa, a nakon višemjesečnih međudržavnih i međuinstitucionalnih usaglašavanja, usvojen je redovni Višegodišnji finansijski okvir, kojim se utvrđuju prioriteti zajedničkih ulaganja u narednom sedmogodišnjem razdoblju 2021-27.
Nakon desetaka mukotrpnih sastanaka Evropskog vijeća i Evropske komisije, došlo se do 'uravnoteženog rješenja', piše autor (EPA)
Na Veliki petak i tokom cijelog prošlog vikenda, Kraljevina Belgija nije prolazila kroz dramatičnije razdoblje od Drugog svjetskog rata.
Prvo je toga dana iz vlade potvrđeno da je tragični scenario iz Italije i Španije stigao i u samo središte zapadnoevropske civilizacije i da je na taj dan dostignut tragični rekord po broju umrlih od korona virusa u jednom danu. U petak je preminulo 496 osoba pa se sa 3.000 ukupno umrlih za mjesec dana ova zemlja svrstala u sami vrh svjetske crne liste po broju umrlih na milion stanovnika. 
Najnovija politička kriza u Bosni i Hercegovini izazvana odbacivanjem odluke državnog Ustavnog suda u vezi s vlasništvom nad poljoprivrednim zemljištem, u sjedištu Evropske unije se doživljava kao "ozbiljna prijetnja ustavnom poretku Bosne i Hercegovine".
Za sada, međutim, nema nagovještaja da bi zbog toga bilo koja institucija EU-a mogla preduzeti bilo kakve mjere kojima bi se na bilo koji način dodatno usporio proces evropske integracije ove zemlje, ili bi se mogla dovesti u pitanje politička, finansijska, ekspertska i svaka druga vrsta podrške Bosni i Hercegovini na njenom evropskom putu.
"Evropska unija kao cjelina i svaka njena institucija snažno podržavaju suverenitet, teritorijalni integritet i institucionalnopolitičku funkcionalnost Bosne i Hercegovine. Nepromjenjivost granica ostaje temeljno načelo Evropske unije prema Bosni i Hercegovini. I ovoga puta naglašavamo da je neophodno osigurati funkcionalnost svih institucija na državnom nivou i u cjelosti ispoštovati sve odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine", izjavio je zvanični predstavnik Evropske komisije za pitanja susjedske politike EU i politiku proširenja.
Potrebna je reforma svih institucija koje su se do sada pokazale neefikasnim, poručuju iz EU-aTanjug - Arhiva