8.10.2004.
ODLAZAK ILI OSTANAK
Od ove sedmice je veæ potpuno izvjesno da Evropska
unija i NATO ostaju u Bosni i Hercegovini na nedoreðeno vrijeme, iako je i
jednima i drugima jasno da ni jedna zemlja pod poluprotektoratom, pa i više od
toga, ne može biti èlanicom evro-atlantskih integracija. Izuzetak bi bila samo
opcija u kojoj bi BiH imala status evropske kolonije u moderom, odnosno
zamaskiranom obliku, što bi bio istorijski promašaj same meðunarodne zajednice.
Buduæi dakle da je ostanak meðunarodne zajednice u BiH izvjestan, veæ sada
se može ustvrditi da se najmanje u narednih deset godina ne može govoriti o
ozbiljnom statusu (i tretmanu) Bosne i Hercegovine u dvije najjaèe meðunarodne
organizacije, jer u ovom èasu nije realno oèekivati da æe novi, buduæi oblici
meðunarodnog prisustva u ovoj zemlji, poluèiti rezultate prije tog roka. Treba
raèunati, takoðe, i na èinjenicu da se u sve dominantnijoj meðunarodnoj real-politici odavno veæ ništa ne
planira na jednu ili dvije godine. Svi se potezi kreiraju na mnogo duži rok,
tako da èesto prisutno narodno uvjerenje da su velike sile nalik na 'vatrogasce', nemaju ozbiljnog
utemeljenja.
Za Bosnu i Hercegovinu nije ohrabrujuæe što
meðunarodna zajednica još uvijek ne planira izlaznu strategiju iz ove zemlje,
veæ se odluèuje na još dublje ukopavanje u formi estetskih transformacija
postojeæih ureda i meðunarodnih misija. Prije nekoliko dana je službeno
potvrðeno da æe umjesto sadašnjeg visokog predstavnika, od proljeæa naredne
godine kormilo biti u rukama specijalnog predstavnika EU. Umjesto sadašnjeg
SFOR-a, od 2. decembra æe biti EUROFOR. Umjesto mandata Ujedinjenih nacija,
glavnu ulogu æe imati Evropska unija.
Griješno bi bilo tvrditi da je meðunarodno prisustvo
u Bosni i Hercegovini u proteklih desetak godina bilo potpuno kontraproduktivno,
posebno u prvim godinama nakon rata. Niko u ovoj zemlji takoðe ne bi trebao
zaboraviti na više od 5 milijardi dolara pomoæi (samo EU je dala više od 2,5.
milijardi eura) bez obzira što je veliki dio tog novca, u pravno neureðenoj
zemlji, prošao kroz ruke korumpiranih politièara i završio u privatnim
investicijama od kojih stanovništvo ove zemlje ni tada ni danas nema koristi.
Produžavanje mandata na neodreðeno vrijeme, meðutim,
moglo bi imati katastrofalne posljedice, ne samo po brzinu evro-atlantskih
integracija, veæ prije svega za uspostavljanje suverene i funkcionalne države. Jer,
dvovlašæe je uvijek bilo pogubna metoda upravljanja èak i u porodici.
Na primjeru Bosne i Hercegovine, paralelizam
meðunarodne i domaæe vlasti veæ je ostavio dugoroène posljedice na državnu
suverenost, na imidž zemlje na meðunarodnoj sceni i, svakako, na efikasnost
državne uprave koja neprestano od Dejtonskog sporazuma hoda po tankoj žici
izmeðu vladajuæih politièkih partija i Ureda visokog predstavnika, živeæi
stalno u strahu da se ne oklizne. Takvu bi praksu trebalo napokon prekinuti
ukoliko meðunarodna zajednica želi sa sebe zbaciti hipoteku protektora,
pokrovitelja ili staratelja nad ovom zemljom. U protivnom, centralna vlada æe i
dalje biti frustrirana drugorazrednom ulogom, a neefikasnost lokalne
administracije æe, u tom sluèaju, biti logièna i neizbježna posljedica.
Najveæi broj politièkih analitièara veæ odavno smatra
da je BiH kao država izašla iz faze adoloscencije i da je više ne treba
smatrati nedoraslim biæem kome treba bijeli štap za svaki naredni korak.
Odlazak meðunarodne zajednice ipak ne bi trebao nužno
biti kampanjski i kolektivan. Ali je sigurno da bi trebao biti istovjetan
praksi i prisustvu u drugim novostvorenim suverenim zemljama kao što su Hrvatska,
Srbija ili Makedonija na primjer. Jer BiH ipak nije Kosovo!
Osim toga ostanak još jedno vrijeme, ima opravdanje i
zbog ispravljanja makar najkrupnijih pogrešaka iz minulog vremena kao što je
godinama zapostavljano pravosuðe i obrazovni sistem, otvaranje perspektive
mladima, ili privatizacija velikih privrednih sistema. Taj se posao ne može
završiti bez pomoæi meðunarodne zajednice jer su recidivi starog sistema u ovim
oblastima isuviše duboki.
Jedan od najpogodnijih modela meðunarodnog prisustva
je jaèanje ureda specijalnog predstavnika EU (EUSR) i Organizacije za evropsku
sigurnost i saradnju koja je u javnosti poznatija po svojoj kratici OSCE, pod
pretpostavkom da ni ova sve uticajnija institucija neæe i u BiH provoditi
vlastite šablone koji su skrojeni za neke, nama ipak daleke,
društveno-politièki nazadnije države.
CijenaOHR-a
Veæina domaæih i
inostranih analitièara smatra da se za Bosnu i Hercegovinu ne može pouzdano
reæi ni da jeste ni da nije država. Jer to po malo i jeste i nije. Ima
teritoriju i narode - nema državljane. Ima partije,
vlade i parlamente, a nema zajednièki državni praznik niti slova državne himne.
Tome znaèajno doprinosi i
stav meðunarodne zajednice, koja makar jednom mjeseèno saopštava da ne
razmišlja o «izlaznoj strategiji» iz ove zemlje, a istovremeno se zalaže za što
skorije ukljuèivanje Bosne i Hercegovine u natov sigurnosni program Partnerstvo
za mir i evropske integracije.
U izjavi koju mi je dao
tim povodom u èetvrtak, Ešdaun se složio da je uprkos svim dosadašnjim naporima
njegovog ureda i ostatka meðunarodne zajednice, imidž bh-države u svijetu
katastrofalno loš, èemu, kako navodi londonski Ekonomist, najviše doprinose
dvije èinjenice: naglašena nacionalistièka obojenost vladajuæeg politièkog
sloja, te potpuna iznemoglost bh. ekonomije.
Visoki predstavnik ipak
smatra da je Bosna i Hercegovina «u posljednje vrijeme ostvarila dovoljan
napredak prema punoj državnosti i politièkoj normalizaciji», zbog èega je i
zapoèela postepena transformacija ove institucije ka uredu specijalnog
predstavnika Evropske komisije. Najavljeno je radikalno smanjivanje broja
zaposlenih, ali je budžet za narednu godinu ipak ostao veoma visok - oko 16 i
po miliona dolara.
Ovoliki novac pravda se
prije svega novim zadaæama koje æe PREUREÐENI ured Visokog predstavnika imati u
vezi s koordinacijom djelovanja buduæe mirovne vojne misije EU koja u decembru
preuzima mandat od sadašnjih snaga esfora koje su sve od završetka rata
djelovale pod zastavom Ujedinjenih naroda.
Do tada, a ostalo je još
nepuna tri mjeseca, meðunarodna zajednica pokušava svemoguæim metodama pritiska
izduditi hapšenje dvojice najtraženijih optuženika za ratne zloèine - Karaðiæa
i Mladiæa, kako bi evropska vojna misija došla na što èistiji teren. U takvoj
nervozi gotovo svakodnevno se u medijima pojavljuju i lažne vijesti o skorom
hapšenju nekog od dvojice bjegunaca, a cijelu strategiju hvatanja dodatno
otežava i sama Karla del Ponte svojim preèestim izjavama o navodnim tajnim
skorvištima njenih najtraženijih optuženika.
Ukoliko se èudo ipak ne
dogodi prije kraja ove godine, evropske mirovne snage æe, potvrdio mi je juèe
Visoki predstavnik u BiH, imati robustan mandat kao i sadašnji ESFOR, koji
podrazumijeva i praæenje, potragu i hapšenje svih optuženika koji nemaju
namjeru da se dobrovoljno predaju. A veæ ranije, na nivou meðunarodne zajednice
postignuta je saglasnost da æe vrata Haškog tribunala ostati otvorena sve dok
Karaðžiæ i Mladiæ ne budu uhapšeni.
On smatra da æe tek tada
biti moguæe vratiti se onim pitanjima koja zadovoljaju neke emocionalne potrebe
istinskih patriota ove zemlje kao što su zajednièki državni praznici,
zajednièka himna, sloboda kretanja s bezviznim režimom i td. Tek tada, smatra
visoki prdstavnik, BiH æe biti država za koju æe se moæi kazati da je normalna
i perspektivna. Ovakvu kakva jeste danas, ugledni hrvatski filozof politike
prof. Žarko Puhovski, naziva «debilnim stvorenjem koje meðunarodna zajednica
još uvijek vodi za ruku i pokazuje kako se prave prvi koraci».
Za razliku od
predstavnika meðunarodne zajednice koja smatra da je ona još uvijek neophodna u
BiH, prof. Puhovski ocjenjuje da je pogrešan vid staraterljstva u vidu
protektorata, upravo glavnim razlogom što je BiH sve do danas ostala
degenerièna.
