RDW
Ovonedjeljna višednedvna posjeta predsjedavajuæeg bh. Predsjedništva, Sulejmana Tihiæa, Briselu – kao i svako drugo susretanje najviših zvaniènika Evropske unije i lidera balkanskog podruèja, proteklo je u znaku dvostrukih standarda: za javnost, ponovo je demonstrirana bezgranièna srdaènost i slatkorijeèje, a iza kulisa se razgovaralo vrlo kritièki s obiju strana.
Briselskim domaæinima je s pravom ponovo ukazano da Bosna i Hercegovina više ne može èekati liberalizaciju drakonskog viznog režima, uprkos èinjenici da su Radovan Karadžiæ i general Ratko Mladiæ i dalje na slobodi. S druge strane, visoki predstavnik za vanjsku politiku i sigurnost, Havijer (Javier) Solana, te evropski komesar za proširenje Oli Ren (Olli Rehn) nisu tajili nezadovoljstvo zbog neefikasnosti policije Republike Srpske i srpsko-crnogorske Zajednice u hvatanju ove dvojice optuženika. Ali su takoðe nagovijestili da posljedice daljeg oklijevanja ne bi trpjela Republika Srpska parcijalno, veæ Bosna i Hercegovina kao jedini meðunarodno-pravni partner u pregovorima o pridruživanju Evropskoj uniji. Tako je u roku od mjesec dana, s najvišeg mjesta u Briselu, po drugi put nagoviješteno da bi pregovori sa BiH o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, koji bi po planu trebali biti okonèani do kraja godine, mogli biti zaustavljeni iz istih razloga zbog kojih je to nedavno veæ ozvanièeno Beogradu. To znaèi da bi naredna i najvažnija faza pregovora o trgovini, koja je planirana za prvu polovinu juna, mogla biti na neodreðeno vrijeme odgoðena. Tek radi opomene, iako osobno ne vjerujem da æe do toga i doæi.
Iz Tihiæevih javnih nastupa se, meðutim, moglo zakljuèiti da iz Brisela ka Sarajevu teku potoci meda i mlijeka, a sva krivica samo ka Banji Luci. Javnosti nije saopšteno da su evropski zvaniènici permanentno nezadovoljni zastrašujuæim razmjerama kriminala i korupcije na nivou države, što èak i po laièkim spoznajama ne bi bilo moguæe u takvim razmjerama da iza glavnih lanaca i šefova kriminalnih bandi ne stoje pojedinci iz policijskih, tužilaèkih i pravosudnih organa, a iza svih ovih – politièki moænici bezbrojnih stranaka kojih u Bosni i Hercegovini ima više nego u pola Evropske unije zajedno. Zato i nisu neosnovane sumnje da se u ovoj zemlji stranke i ne osnivaju prvenstveno radi sudjelovanja u vlasti nego u kriminalu.
Imajuæi u vidu složenost procesa tranzicije i evropskih integracija, bh. zvaniènici bi domaæoj javnosti konaèno trebalo da poènu govoriti matematièkom preciznošæu, a diplomatsko-politièku ezopovštinu ostavljati eventualno za unutarpartijske rasprave koje nisu za javne uši. Kada se, na primjer, u zvaniènim aktima EU o Bosni i Hercegovini daju primjedbe na neefikasnost pravosudnih organa, nesigurnost državne granice, zloupotrebu putnih isprava, ili olako izdavanje bh. pasoša sumnjivim strancima – onda bi se graðanima trebalo objasniti da je zvanièni Brisel nezadovoljan funkcioniranjem organa državne vlasti u tim oblastima, te da je krajnja posljedica svega ovoga kriminal svakojakih boja, i korupcija po kojoj je BiH na samom evropskom vrhu. Te da æe zbog toga graðani i dalje biti vizno diskriminirani u odnosu na druge evropske narode.
Osim stranaèko-politièke kriminalizacije, jedan od uzroka svakodnevnim provalama, pljaèkama i oružanim obraèunima s jedne strane, te narastajuæoj apatiji meðu graðanima koji su željni mirnog i dostajanstvenog života, je postojeæe kazneno zakonodavstvo koje kao da je skrojeno za kriminalce. Po njemu je na prvu liniju isturena policija da lovi lopove, a tužioci i sudstvo su ostavljeni vezanih oèiju, jer su obavezani da i pored osnovane sumnje da je krivièno djelo uèinjeno, prekršitelje smatraju nevinima sve dok ih se ne uhvati na izvršenju kriviènog djela. Prevedeno na jezik svakodnevice to znaèi da bi na svakog kriminalca trebalo danonoæno rasporediti po nekoliko policajaca da ih uhode, što nije realno èak i kada bi svi lopovi bili poznati organima gonjenja. Vrhunski organizirana kriminalna hijerarhija, takve slabosti u sistemu, naravno, godinama vješto koristi. I eto odgovora zašto se u BiH bezuspješno traga za više od 20 hiljada ukradenih automobila, zašto je distribucija droge postala rutina èak i za diletante, zašto se više niko u ovoj zemlji ne osjeæa sigurnim, te zašto ogroman broj ˋnormalnihˋ želi otiæi iz zemlje.
S kriminalnom vlasti u Evropsku uniju, ne!
Zekerijah Smajiæ
(Autor je specijalista za evropska pitanja)