Kojugod vakcinu protiv COVID-19 globalni igrači proglase spasonosnom i efikasnijom od ostalih 150-ak verzija koje su u završnoj fazi istraživanja, bit će to još jedan očekivani dokaz sektaštva među velikim igračima i legitimizacija globalizma zasnovanog na nejednakosti između zapadnih, istočnih i afroazijskih naroda - koje je korona kreza, umjesto ujedinjavanja, ponovo vratila u torove plemenskih zajednica. U tome, nažalost, predano sudjeluje i Evropska unija sve do podjela na "naše" i "vaše" i na Balkanu.
Prvi su građani Evropske unije, dok su ostali 'periferija Evrope', piše autor (EPA)
Iako je princip jednakosti u Evropskoj uniji od njenog osnutka propagiran kao oličenje moralnosti, toliko priželjkivana vakcina protiv korona virusa, možda bolje i od svega do sada, potvrđuje da je evropska jednakost, kao i globalna, oduvijek bila utemeljena na manjku moralnosti. A moralni sunovrat nije počeo s najnovijom pandemijom - zametnut je u samim temeljima naše civilizacije koja je oduvijek bila naklonjenija destrukciji nego humanizmu. Valjda zbog toga danas sve veći broj analitičara i gatara sugeriraju da je aktuelna pandemija uvertira, prva stavka u "završnom računu" kojeg će čovjek, kao jedino razumno biće, sada plaćati zbog svoje urođene raskalašenosti.
Kada se očekivalo da će stara, iskusna i darežljiva Evropa napokon shvatiti da joj je globalna pandemija podarila historijsku priliku da se izdigne iznad angloameričkog ratnohuškačkog militarizma i za okretanje sopstvenom putu (ne potcjenjujući pritom "Velikog brata"), Evropa je ponovo poklekla. Kada se očekivalo da čovječanstvu ponudi kompas i da mu pomogne da ne zaluta još dublje u bespuću zalazećeg svjetskog poretka, Evropa se zaglibila u lažnoj homogenosti. Kada je trebalo da nekadašnji iskusni vladar svijetom izađe pred čovječanstvo i kaže "dosta" egoizmu, podjelama i lažnoj solidarnosti, "Stara dama" je moralno ponovo skliznula u nepravdu, odvajajaući "prave" od "krivih" vakcina prije nego što je struka kazala svoje; određujući zemlje i narode za koje je vakcina osigurana, za koje nije. Dok je za Slovence i Hrvate na Balkanu već naručena, za ostale narode i građane nije. Prvi su građani Evropske unije, dok su ostali "periferija Evrope".
Novi međaš za kreaciju svijeta budućnosti
Kada se, dakle, očekivalo da napokon razumije vapaje prestrašene globalne većine širom svijeta, zahrđale poluge briselske vlasti su iznova demonstrirale nesposobnost za ulogu političkog i moralnog autoriteta za kojim bi čovječanstvo moglo krenuti s povjerenjem i nadom. Uprkos tome, osobno ne znam ko bi to drugi u ovom globalnom bespuću mogao obaviti toliko važnu, sudbinsku ulogu: da istovremeno bude kredibilan barjaktar univerzalnih vrijednosti; da pitanjima jednakosti i solidarnosti pristupa na temeljima moralnosti i pravde te da je sposoban preuzeti ulogu globalnog lidera na dužu stazu.
Ishitrenim keširanjem miliona eura za naučno neverificirane vakcine, koje su, jednu za drugom, u nekoliko dana, izreklamirali prvo američko-njemački Pfizer-BioNTech, ubrzo zatim britanski Novavax, a ovih dana i američka Moderna, te istodobno i ne osvrćući se na još ljetos ozvaničenu rusku vakcinu "Sputnjik V" i na tiha kineska, turska, francuska, korejska i druga istraživanja na tom polju, Evropska unija je potvrdila da je frustriranost angloameričkim supremacionizmom njena hronična bolest s trajnim posljedicama te da, kao takva, unatoč i mojoj čežljivoj nadi, ovakva kakva je nema kredibilitet za globalnog lidra od povjerenja.
Gora od evropske isfrustriranosti je, međutim, sve jača sumnja u evropsku solidarnost i jednakost, a jednakost podrazumijeva i pravednost: jednakost u pravima, obrazovanju, pristupu hrani i pitkoj vodi, zdravstvenoj zaštiti, političkim pravima... Empatija samo za neke nacije, države i regije nisu jednakost kakva je potrebna planeti. Planeti je potrebna globalna jednakost, zasnovana na solidarnosti i pravdi za sve, umjesto nadmenosti prema geopolitičkim savezima, ideologijama i narodima suparnika.
Pandemija korona virusa je mogla, trebala i morala biti taj novi međaš za kreaciju svijeta budućnosti, a Evropska unija je u tome mogla, trebala i morala igrati odlučujuću ulogu. Nažalost, izjedena unutarnjim neslogama zbog sektaškog gledanja na pitanja identiteta, Evropa za to u ovom času nema smjelosti. S druge strane Atlantika, Amerika će, i nakon aktuelnog izbornog cirkusa, nastaviti s politikom legitimizacije nejednakosti i izmišljanja neprijatelja, jer je to u srži profitnog neoliberalnog globalizma, kojeg je prva smislila. Sve dok se na veliku rusku naciju bude gledalo kao na protivnika, na kinesku kao na nelojalnu konkurenciju, ili na balkanske narode kao na "genetski predodređene ratnike", Evropa i Amerika sa sadašnjom ćudi ne mogu biti kredibilne za ulogu vođe čovječanstva.
I 'rasklimana' podobnija od drugih saveza
U nestašici pravednog kosmopolizizma i poštene multilateralne saradnje, realne potrebe za koegzistencijom u vremenu kriza i beznađa materijaliziraju se kroz prirodne ili iznuđene inat-saveze, zasnovane na ideološkim srodnostima i odbačenosti od Zapada. Takvi savezi su, međutim, još lošija kombinacija za svijet na stranputici, nego "rasklimana" Evropa, koja je i s interesnom jednakošću opet "jednakija" od ostatka svijeta. Kada bi postojala kakva hipotetička vakcina da je probudi i ujedini, Evropa bi možda ipak prva mogla iznaći načine da postane kormilarom svijeta koji razumije delikatnost ljudske historije u kojoj se nalazimo. Uprkos brojnim manjkavostima, svijet danas ne poznaje unijatstvo koje je bolje i uspješnije od evropskog, starog skoro 70 godina.
Osim "unijatstva", koje toliko traje, niko nikada kao Evropa nije formalno raskrstio i s vlastitim stranicama mračne historije: od kolonijalizma, robovlasništva i barbarizma, do samoubilačkog nacionalizma, dva stravična svjetska rata i nacizma. Iako su međusobno tri puta ratovale, Njemačka i Francuska su već desetljećima predvodnice evropskog integralizma; između nekadašnjeg Istočnog i Zapadnog Berlina nema više Zida; Švedska je punopravna članica Unije bez nametanja eura umjesto krune; Norveška nije u Uniji, ali jeste članica NATO-a; Island, Norveška i Lihtenštajn nisu članice Evropske unije, ali jesu u Evropskoj zoni slobodne trgovine (EFTA); Irska jeste članica Unije, ali nije obavezna prihvatiti odredbe Schengenskog ugovora o slobodi kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga... U kojem je to drugom dijelu svijeta sve ovo moguće?
Osim toga, nakon američkog terorizioranja "neposlušnog" svijeta, koje traje koliko i sama Amerika, zdravorazumski se nameće sumnja da li su Sjedinjene Američke Države imale ikada moralni autoritet da budu predvodnica cijelog čovječanstva? Da li je to moguće pogotovo danas, kada ova velika i moćna savezna zemlje prolazi kroz najdublju krizu vlastitog identiteta. I kada ni drugi globalni igrači nisu toliko slabi da im se može komandovati u svemu.
Link:http://zekerijah-smajic.eu/administrator/index.php?option=com_content&view=article&layout=edit