Geopolitika je, na žalost, već nadjačala suštinu genijalne zamisli o Sjedinjenim Državama Evrope koja bi se prostirala od Urala do Atlantika. Sa sigurnošću se može ustvrditi da je od tog plemenitog sna ostala samo historija, a kuda će EU u novonastalom geopolitičkom vrtlogu stići za narednih godinu, pet ili deset godina, strah me je i pomisliti, rekao je Smajić u intervjuu za Dnevni avaz.
Link: Dnevni Avaz - Panorama sedmice, 10. i 11. decembar 2022.
Predsjedavajući Vijća ministara, Dens Zvizdić, preuzeo Upitnik Evropske komisije, Sarajevo 9.12.2016.
Na sastanku lidera Evropske unije (EU) zakazanom za 15. decembar, Bosni i Hercegovini bi mogao biti odobren status kandidata za članstvo u EU.
Očekuje li pozitivnu odluku, jesmo li je zaslužili, šta ona donosi institucijama, a šta građanima - za "Avaz" odgovara višestruko nagrađivani bh. novinar, stručnjak za proces proširenja EU i dugogodišnji dopisnik iz Brisela, Zekerijah Smajić
Avaz: Kolega Smajiću, očekujete li dodjelu kandidatskog statusa za BiH, a prema posljednjim najavama takva odluka mogla bi biti donesena polovinom iduće sedmice?
Smajić: Imajući u vidu da Evropsko vijeće, odnosno šefovi država ili vlada EU gotovo uvijek slijede preporuku Evropske komisije koja je i zadužena za vođenje procesa pristupanja neke zemlje Uniji, očekujem da će zaključak evropskih lidera o statusu naše zemlje biti pozitivan, ali uslovan. Nakon šest godina od podnošenja zahtjeva za članstvo, BiH će dobiti status zemlje kandidata za pristupanje Uniji ali će početak pregovora o 33 pristupna poglavlja biti uslovljen ispunjavanjem ranije ispostavljenih kriterija i reformskih prioriteta.
Koliko će se dugo čekati na odobravanje datuma za početak pregovora ne zavisi od Brisela, sve je u rukama naših institucija. Svjesno potenciram institucije a ne političke lidere jer pristupnim procesom ne mogu, i ne znaju, upravljati politički lideri već isključivo državne institucije svake zemlje, ako su joj ambicije ka članstvu u Uniji dosita iskrene i moralne.
Kada je riječ o kandidatskom statusu, iskustva drugih zemalja su vrlo šarolika. Najmlađa članica EU, Hrvatska, primjerice, 2004. godine je dobila i kandidatski status i datum za početak pregovora istovremeno, ali joj je ipak trebalo devet punih godina do članstva. Turska je isti status dobila pet godina prije Hrvatske, ali je i danas na toj poziciji, dakle punih 23 godine i nema naznaka da bi njen put ka Briselu uskoro mogao biti ubrzan. Albaniji je nakon dodjele kandidatskog statusa više puta uslovljavan datum početka pregovora, i tako dalje.
Avaz: Jesmo li uopće zaslužili da dobijemo status kandidata, s obzirom na obaveze koje godinama ne ispunjavamo? Kako komentirate opravdanja da su i drugi nezasluzeno bili na taj način nagrađivani?
Smajić: Ako bi se stvarno stanje u našoj zemlji posmatralo bez emocija i lažnog patriotizma - od političkih odnosa, ekonomije, pravosuđa, zaštite ljudskih prava, neovisnosti medija, kvaliteta obrazovanja i zdravstvene zaštite pa do stepena sistemske korupcije i kriminala uvjeren sam da bi tada svaki građanin naše zemlje mogao mirne savjesti staviti ruku na srce i reći „nismo zaslužili status kandidata“. Ni i sama Unija, međutim, nije više ono što je bila. Kriteriji za članstvo iz Kopenhagena iz 1993. i Madrida iz 1995. godine davno su narušeni, a ishitrenom dodjelom kandidatskog statusa Ukrajini i Moldaviji sredinom godine sasvim su dugoročno, a možda i trajno, razoreni. Unija se u zadnjih dvije decenije, tačnije od „Velikog proširenja“ na deset baltičkih i istočnoevropskih zemalja, nalazi u vrlo delikatnom procesu reidentifikacije njenih osnivačkih temelja, vlastitog bitka i vlastite budućnosti u nastajućem novom multipolarnom svjetskom poretku.
Što se tiče naše zemlje, od kako se bavim politikama Evropske unije i regionalnim odnosima zagovaram suštinsko, a ne lažno usklađivanje s najboljim praksama EU i svih progresivnih zemalja poput Švicarske, Norveške, Singapura i drugih zemalja koje nisu članice Unije. Građanima BiH člansto u Uniji nije potrebno samo radi bezviznog režima, već prvenstveno zbog vlastite sigurnosti, političke stabilnosti i ekonomske budućnosti, zbog bolje pravne zaštite, strožijih kontrola kvaliteta svega što kupuju i konzumiraju, zbog slobode u odbacivanju Bolonjskog i uspostavljanju vlastitog koncepta obrazovanja kojim će se prosvjeti vratiti čast i dostojanstvo, a mladima dati savremena i prilagođena znanja.
Avaz: Šta praktično znači status kandidata? Koliko on mijenja ukupnu situaciju, donosi benefita građanima? Ili tek otvara poglavlje koje u nekim zemljama traje decenijama?
Smajić: Status kandidata je važan politički signal prvenstveno za državu i njene institucije, a skoro nikakva vrsta direktnog dara za građane. Takvim činom EU potvrđuje svoju riješenost da neku evropsku državu perspektivno primi u članstvo i da tu državu ocjenjuje istinski opredjeljenom za ispunjavanje kriterija za članstvo u EU.
Svi dosadašnji primjeri dodjele kandidatskog statusa također potvrđuju da se takvom odlukom zvaničnog Brisela otvaraju mogućnosti povećanih zapadnih investicija u toj zemlji imajući u vidu da investitori nerado ulažu u ekonomije bez političke, ekonomske i pravne stabilnosti. Podiže se imidž, a samim tim i kreditni rejting zemlje kandidata, raste interes stranih turista za posjetu takvim zemaljama jer se osjećaju sigurnijima, a građanima zemalja članica EU se šalje signal o pravcima mogućeg perspektivnog proširenja Unije.
Avaz: Mogu li promjene na geopolitičkom planu ubrzati proširenje EU, pa i kada je BiH u pitanju?
Smajić: Geopolitika je, na žalost, već nadjačala suštinu genijalne ideje o Sjedinjenim Državama Evrope koja bi se prostirala od Urala do Atlantika. Već se danas može ustvrditi da je od tog plemenitog sna ostala samo historija, a kuda će EU u novonastalom geopolitičkom vrtlogu stići za narednih pet ili deset godina, strah me je i pomisliti. U okolnostima kada sama sadašnja Evropska komisija sebe od prvog dana mandata Ursule von der Leyen promovira „geopolitičkom Komisijom“ teško je zamislivo proširenje Unije zasnovano na stabilnim kriterijima kakvi su važili sve do „Velikog praska“ kada je EU s petnaest u jednom danu narasla na 25 članica. I laiku bi moralo biti jasno da se tada dogodilo geopolitičko, a ne Kopenhagenško ili Madridsko proširenje. A kada se princip pogazi prvi pout, drugo bacanje principa pod noge se doima prirodnim stanjem. Ako se ovakva praksa nastavi, Evropska unija će na globalnoj sceni dokrajčiti svoj inače dramatično devastirani kredibilitet, a među državama Evrope koje drže do svoje državnosti i suverenosti izgubit će nekadašnju magnetsku privlačnost i motive za ostanak u njoj. A i motivacija za pridruživanje novih članica Uniji će izgubiti nekadašnju potenciju.
Avaz: U isti kontekst mediji stavljaju i posjetu ministra vanjskih poslova Irana BiH, pa i pojedine diskusije i odluke našeg ambasadora u UN. Okrećemo li se ka istoku i koliko je to u ovom trenutku dobro, korisno ili možda opasno za ovu zemlju?
Smajić: Ne mislim da se zvanična bh. politika okreće prema Istoku bez obzira na navedene i brojne druge dnevnopolitičke ispade i varnice. To u trenutnim međunarodnim okolnostima naprosto nije moguće iako je očito da su i vrijednosti takozvane Zapadne civilizacije, u vrijeme globalne informatizacije i masmedija, izgubile nekadašnju magnetsku provlačnost i draž. U takvim okolnostima naša zemlja bi, uvjeren sam, trebalo da vodi politiku multilateralizma, odnosno da bude okrenuta i ka Zapadu i ka Istoku, ka Sjeveru i ka Jugu cijele Planete. Dakle prema svima koji su dobronamjerni, koji žele da investiraju i sa nama prijateljuju uz obostrano uvažavanje i na obostranu, uravnoteženu korist. I Amerika, i EU i Rusija svako na svoj način, sve što čine prema drugima, čine to isključivo jednosmjerno iz vlastite geostrateške koristi.
Avaz: Kako tumačite sve otvorenije sukobe pojedinih stranaka iz Sarajeva sa SAD, EU, OHR-om?
Smajić: I to je jedan od dokaza da se sukob civilizacija produbljuje, da su liberalne zapadne demokratije u previranju, te da je globalna scena ostala bez autoritativnog lidera i bez kredibilnih međunarodnih institucija kave su nekada bile Ujedinjene nacije, EU, Vijeća Evrope i druge karike međunarodnog pravnog poretka. Današnji svijet je postao kuća bez pravog, pravednog i moralnog domaćina.