A+ A A-

DVA DESETLJEĆA REGIONALNIH ILUZIJA

Čak da se u četvrtak u Sarajevu ništa konkretno i ne dogovori, susret premijera zapadnobalkanskih zemalja u ovakvo zlo vrijeme u regiji veliki je uspjeh. Svi koji se budu odazvali predsjedavajućem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denisu Zvizdiću imaju šta reći o stanju u svojoj "avliji" i regiji, u kojoj su, po ocjeni aktuelnog ministra vanjskih poslova Slovačke i nekadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Miroslava Lajčaka, "dvije države pred raspadom, a druge tri u dubokoj političkoj krizi".

Domišljato-lukavim susretom s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel samo dva dana uoči sarajevskog samita, srbijanski premijer Aleksandar Vučić je i prije dolaska Zvizdiću u goste želio poručiti da ovoga puta ne dolazi zbog sarajevskih ćevapa i bosanske kafe, već kao jači, veći i značajniji od onih kojima je dužan prenijeti najsvježije berlinske poruke. U kreiranju takvog imidža mu, uz sve druge psiho-političke trenere iz Njemačke, Rusije, Francuske i Evropske unije, najviše pomaže Angela Merkel. I ne samo zbog toga što u trenutnom tajmingu Vučić bjesomučno juri kako bi u Srbiji postao prvi, a Angela Merkel zbog toga što joj u "njemačkoj godini superizbora" za sada akcije ne stoje najbolje.

Read more ...

KO TO BRANI, KO NAPADA BAKIRA?

U lijepom našem 'Apsurdisatanu', svakovrsnih apsurda nikada dosta! Jedan se dogodio i uoči vikenda. Dvojica dragih i cijenjenih kolega mi iskreno i tvrdo prigovoriše da u aktueknoj frtutmi oko revizije presude za genocid, u ovom komentaru (http://zekerijah-smajic.eu/blog/fakta/komentari/703-u-ime-naroda-tajna-pisma,-la%C5%BEi-i-obmane) ja, navodno, branim Bakira Izerbegovića. I nije im jasno zašto ja to činim imajući u vidu da znaju da smo i ja i moji medijski projekti među žrtavama nemilosrdno-beskrupulozne i „halke“  i „hobotnice“ po vrlo maštovitoj logici "ako nisi s nama, protiv nas si".

Moj odgovor kolegama je krajnje kolegijalan, jednostavan i iskren: u pisanju i javnom govoru nikada se ne služim vojnim taktikama 'napada' ili 'odbrane' prema bilo kome, već nastojim da vlastitim narativom pokušam, u granicama vlastitih mogućnosti i spoznaja, racionalizirati činjenice.

U konkretnom slučaju se radi o stopostonim dokazima i osobnom uvjerenju da su svi ovi koji sada buču na Bakira Izetbegovića kao gladne zvijeri tražeći njegovu ostavku i odgovornost – mogli imati u rukama legalne alatke i način da se prije neformalnog sijela u gradskoj Vijećnici u Sarajevu 17. januara, direktno, detaljno i tačno informišu o stanju predmeta i statusu Sakiba Softića – o čemu su trebali biti konsultovani na "Bakirovu minderu". Svi koji sada buču na Izetbegovića mogli su od Suda u Den Haagu zatražiti službena tumačenja i informacije koje su im nedostajale, uključujući i one o kojima ih je Izetbegović obmanuo! Mogli su se sami obratiti predsjedniku Suda Ronny Abrahamu, mogli su pisati Registraru, Uredu za medije, Sekretarijatu...ali nisu.

Read more ...

U IME NARODA: TAJNA PISMA, LAŽI I OBMANE

Za jedne presporo, za druge prebrzo – 9. marta je stiglo „Saopštenje za javnost“ Međunarodnog suda pravde u Den Haagu kojim je pravno određena sudbina zahtjeva od 23. februara za reviziju presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije UN o sprječavanju i kažnjavanju genocida.

Za jedne će ovo biti novi povod dugovječnoj nadmenosti, likovanju i euforičnom zbijanju etnonacionalnog jedinstva. Za druge su na ovaj dan sahranjeni posljednji snovi o iskonskom idealu istine i pravde kao neminovnim karikama pomirenja. A dugoročno, i za jedne i za druge bi bilo fantastično kada bi se, na ovaj nevini datum, svako u svojim torovima suočio sa sobom kako bismo svi konačno shvatili da 'savršena pravda' kao i nikakvo drugo savršenstvo ne postoji, kada bi se od inata, euforije, kavge i osvete odrodili, kada bi se pravo prepustilo pravnicima, a politika politčarima, i kada bi se Bosna i Hercegovina kojim čudom, već narednog jutra probudila kao Domovina svih!

Read more ...

ZAŠTO PLAČEŠ, SADA, MIROSLAVE?

Ono što sam pisao posljednjih deset godina, danas je potvrdio zvanični Brisel: „Evropska unija je izgubila uticaj na Zapadnom Balkanu i ovu regiju je prepustila drugim igračima“, ocjena je 27 ministara vanjskih poslova Evropske unije.

Iz sjedišta EU je najviše odjeknula izjava potpredsjednika slovačke vlade i ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka po čijem je mišljenju "EU postaje sve manje ozbiljan sagovornik kada je riječ o proširenju... Mi smo sa Zapadnog Balkana istupili riječju i djelom i sada vidimo posljedice - imamo dvije države koje su pred raspadom i tri koje su u dubokoj političkoj krizi...Mislim da se visoka predstavnica tokom vikenda vratila frustrirana sa balkanskog puta", utvrdio je Lajčak.

Slovački ministar je nekada bio najmlađi top-diplomata u svojoj zemlji i sa 30-tak godina je bio ambasador u Japanu, a službovao je od Moskve, preko Brisela do nekoliko balkanskih zemalja. Od jula 2007. do januara 2009. dogurao je čak i do pozicije visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini s mjesečnom plaćom od oko 24.000 eura. Nakon iznenadnog povratka u Bratislavu, naslijedio ga je još manje poznati austrijski diplomata - tihi, uglađeni, saburli i polivalentni visoki predstavnik, Valentin Inzko.

Read more ...

ŠTA I KAKO SA BALKANOM?

Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove, sigurnosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije Federica Mogherini, ovogodišnju balkansku turneju započela je posjetom Crnoj Gori. Od 1. do 4. marta visokorangirana gošća iz Evropske unije će boravit i u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Srbiji, Makedoniji i Albaniji. Ne zna se gdje su problemi veći! U BiH će je dočekati protokol s najviše političkog folklora, iako se i u Makedoniji politička vatra između pozicije i opozicije ne smiruje.

Prvi sastanak u Sarajevu zakazan je s tročlanim Predsjedništvom, nakon toga će se obratiti društveno introvertnim i stranački podijeljenim studentima osam javnih univerziteta, a zatim su na redu predsjedavajući Vijeća ministara, dvoje njegovih zamjenika i ministar vanjskih poslova. Kada politikantstvo sebičnih etnonacionalnih lidera eskalira do crvene linije po kojoj „Bošnjaci svojim zahtjevom za reviziju tužbe protiv Srbije za genocid, žele da unište Srbe i Republiku Srpsku“ (Dodik) – dolazak prefinjene, ali ipak oštre i istrajne Federice Mogherini na Balkan, ima dnevnopolitičku težinu bez obzira što mi nismo subjekt već tipočni objekt međunarodne politike. 

Read more ...

OTVORENO PISMO INSTITUCIJAMA EU I VE

Aktuelno stanje u BiH i dolazak Federice Mogherini u Sarajevo (2.3.2017.) u trenutku kada zemlja "gori" zbog zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije, podsjetili su me na Otvoreno pismo koje sam 18.12. 2013. odaslao na 120 adresa u Evropi. Rezultat te moje 'slobodnostreljačke' lobističke kampanje su: presuda u predmetu "Sejdić-Finci" je već u februaru 2014. skinuta s liste "kriterija uslovljenosti" za evropske integracije; tadašnji evropski povjerenik za proširenje Štefan Füle je nakon mandata u Evropskoj komisiji završio karijeru u EU i nastavio u nevladinom sektoru, a EU je odmrzla svoje fondove prema BiH! Jedino 50 miliona eura koji su bili namijenjeni agrarnom sektoru, a zbog "Sejdić-Finci" slučaja su uskraćeni, još nisu vraćeni jer ih niko i ne potražuje. Uoči ovomartovskog dolaska evropske šefice diplomatije u Sarajevo, ponovo apeliram na sve dobronamjerne zvaničnike diljem svijeta da se presuda u predmetu "Sejdić-Finci" (kao što su i sve ostale presude Evropskog suda za ljudska prava), vrati u nadležnost Vijeća Evrope i njenog Suda za ljudska prava. Na taj način će se radikalno relaksirati politička atmosfera u BiH, Vijeće Evrope će preuzeti ulogu koja mu pripada, a Evropska unija će se vratiti svojim principima nemiješanja u ustavna pitanja bilo koje države. Vijeće Evrope (a ne Evropska unija) je ključna evropska institucija u čijim je temeljima njegovanje ljudskih prava i jačanje demokratije, dok je EU eminentno ekonomsko-monetarna zajednica! Nije nevažno ni to da je naša zemlja od juna 2002. godine punopravna članica Vijeća Evrope i da u najvišim organima i tijelima ove organizacije imamo svoje legitimne predstavnike. Za članstvo u EU smo, međutim, tek prije godinu predali aplikaciju za kandidatski status, a krajem prošle godine primili oko 3500 pitanja Evropske komisije! Vijeće Evrope, dakle, formalno-pravno, politički i institucionalno ima veću ulogu i moć u provođenju presude vlastitog Suda, nego Evropska unija koja za predmete iz vlastite nadležnosti ima svoja pravna tijela. Svjestan sam da o ovoj temi, iz ovakvo 'zavrnutog' ugla i dalje 'kukuričem' usamljeno, ali sam ubijeđen da ću istrajati u dokazivanju da je EU u slučaju „Sejdić-Finci“ na kardinalno pogrešnom putu. Važno mi je, također, da i naši 'učitelji' počnu učiti da svako treba da radi svoj posao! Uplitanje EU u predmetu Sejdić i Finci protiv države BiH mogao bi biti međunarodno-pravni presedan zbog kojeg bi, u trenutno usijanoj političkoj atmosferi zbog revizije presude protiv Srbije, mnogi mogli očekivati da se EU umiješa i u ovaj međunarodno-pravni predmet nad kojim EU nema nikakve nadležnosti. U nastavku je pismo iz decembra 2013. koje su prenijeli brojni mediji, a može se vidjeti i ovdje:http://zekerijah-smajic.eu/administrator/index.php?option=com_content&view=article&layout=edit&id=646

Read more ...

(Ne)evropska aplikacija za evropske ljude

Na zagađenom političkom prostoru previše je korova, u kojem se, s nevjerovatnom lakoćom skrivaju i briselski ljudi.

http://balkans.aljazeera.net/sites/default/files/styles/profile/public/smajic_manja.jpg?itok=gzvTOiQz" >

Piše:Zekerijah Smajić

aplikacija ćović 

Majstori destrukcije i političkih spletki ponovo su uspjeli. Umjesto opštedruštvenog jedinstva u podršci aplikaciji za članstvo u Evropskoj uniji i horske osude skandalozne odluke o sistemu koordinacije evropskih integracija koju je Vijeće ministara odobrilo 26. januara na konspirativan način, ti majstori su podijelili javnost i stručne krugove na dva apsurdna izbora: na za i protiv podnošenja aplikacije.

U zemlji u kojoj više od 85 odsto stanovništva svih nacionalnosti i ideoloških uvjerenja želi integraciju s evropskim vrijednostima, kritičare kremaljskog načina odlučivanja iz '50-tih godina vladajuća koalicija je obilježila protivnicima euroatlantskih integracijskih procesa. Reformisti, vizionari i pravi patrioti su partijski partneri koji se za evropske principe, standarde i prakse bore neevropskim metodama donošenja strateških odluka s opštedruštvenim refleksijama.

Što je još gore, danima nakon misterioznog vaskrsnuća Odluke o sistemu koorodinacije evropskih integracija, fabrikanti arogancije prema građanima, medijima, stručnim krugovima, zdravoj pameti, vlastitim biračima - ne popuštaju sa tvrdnjama da je nepostojeća sjednica Vijeća ministara održana, da je tajna sjednica bila javna, da nepostojeći zaključci sa sjednice postoje, da je neobjavljena internet verzija Odluke ipak objavljena...

Uz sve ovo, u završnom članu 18. opskurnog papira, vojničkom strogoćom se naređuje da Odluka ima stupiti na snagu „danom donošenja i objavljuje se (sa 14 dana zakašnjenja) u Službenom glasniku BiH“ - potpuno suprotno evropskim pravilima, praksama i demokratskim principima po kojima se u evropeizirano-demokratske završne odredbe neizostavno, i nimalo slučajno, ubilježava da „odluka stupa na snagu osam (8) dana nakon objavljivanja u Službenom glasniku“. Umjesto pravila i praksi imanentnih Evropskoj uniji kojoj navodno teže, domaći kvazievropeizirani politički klanovi i njihovi strani podstrekači, čak i završnu odredbu te tajne Odluke izvrnuli su glavačke.

O Bože, je li sve ovo zbilja ili sam ružno sanjao, propituje se posljednjih dana vjerovatno svaki dobronamjerni posmatrač ovakvog političkoinstitucionalnog cirkusa.

Bez analize sadržaja

U labirintu političkih, pravosudnih, ideoloških, moralnih, socijalnih i svakojakih drugih realnih ili režiranih predstava u zemlji neopisive ljepote, trpnje i ljudske nesreće, ni sekunde vremena proteklih dana nije ostajalo za toliko potrebnu razboritu analizu samoga sadržaja trenutno najvažnijeg političkog dokumenta s evropskom suštinom. Pogotovo što se i površnim uvidom u suštinu teksta opskurne Odluke može shvatiti da nije da nema i dobrih i loših rješenja u njoj.

Savršeno iscenirana predstava u kojoj su narodu bačene kosti dok vukovi pojedu meso - sama po sebi izaziva jezu običnog smrtnika i ubija posljednje mrvice volje da se, iako na izmaku snage, ipak ostane u ringu protiv beskrupuloznog King Kongakoji, ne osvrćući se unazad, gazi i gazi.

I u toliko skučenom javnom diskursu o suštini, lako se proteklih dana moglo uočiti da nikako ne stoje, na primjer, uspaničene tvrdnje entitetske premijerke Željke Cvijanović da je njena premijerska kruna Zvizdićevom odlukom izjednačena s krunom kantonalnih premijera. Naprotiv.

Najviše zajedničko tijelo za koordinaciju je Kolegij za evropske integracije, a čine ga predsjedavajući Vijeća ministara, predsjednici vlada entiteta i zamjenici predsjedavajućeg Vijeća ministara. Funkciju predsjedavajućeg Kolegija obavlja predsjedavajući Vijeća ministara, a njegovi zamjenici su entitetski premijeri, dakle i Cvijanovićeva (član 3. Odluke o sistemu koordinacije).

Kantonalni nivoi vlasti se spominju tek u članu 6. kojim se propisuje stalni sastav Komisije za evropske integracije kao tek treće instance u sistemu koordinacije evropskih integracija. Ni na tom nivou, čak, nisu predviđene pozicije za kantonalne premijere kao što dokazuje premijerka Cvijanović, već se, osim direktora Direkcije za evropske integracije kao državnog službenika Vijeća ministara, za stalne članove Komisije biraju po jedan predstavnik vlada entiteta koji je zadužen za poslove koordinacije procesa evropskih integracija (dakle osoba s povjerenjem entitetskog premijera/premijerke), zatim po jedan predstavnik vlada kantona koji je zadužen za poslove koordinacije integracija, jedan predstavnik Vlade Brčko Distrikta, predsjedavajući i zamjenici potkomisija za evropske integracije, te imenovana osoba u ime Direkcije za evropske integracije.

U svih pet glavnih tijela koordinacije, odluke se donose po principu jednoglasnosti, što je tekovina normalnih, demokratski zrelih društava. U našim uslovima je to ipak više prijetnja efikasnosti, pa i samom opstanku nametnutog sistema koordinacije, jer živimo u zemlji političke nesloge i nadmoći ega političkih klanova.

Što je potpalilo toliku vatru?

Ne stoji ni tvrdnja većine banjalučkih medija da je kantonima dato u nadležnost da odlučuju, ili čak blokiraju dogovore, o pitanjima koja nisu u njihovoj ustavnoj nadležnosti. U članu 2. Odluke o sistemu koordinacije, filigranski precizno je zapisano da se koordinacija procesa evropskih integracija temelji „na načelima poštivanja postojeće unutrašnje pravne i političke strukture Bosne i Hercegovine i na utvrđenim ustavnim nadležnostima“.

Šta je to onda potpalilo toliku vatru samo nekoliko dana uoči podnošenja aplikacije za članstvo u Uniji, te dovelo u poziciju čestite aktere evropskih integracija da se ponovo crvene? Šta je istinska namjera glavnih aktera? Koja je to, moguće, nužda zbog koje je plemenita inicijativa za konačnu predaju aplikacije pretvorena u blam, a zemlju s poraznim imidžom srozala još niže?

Kakofonijom o formi, u prvom redu se željelo sakriti suštinu da iza „tajne večere“ od 26. januara ne stoji nikakva samovolja ili veleumna vizija Denisa Zvizdića. Naprotiv, i sâm je bio zatečen ulogom dvorske sluškinje, koje se do sada uvijek vješto klonio.

Podstrekači „kredibilne aplikacije“  po svaku cijenu, pa tako i tajne Odluke o sistemu koordinacije su briselski ljudi. Petnaestak dana nakon misteriozne objave sporne Odluke, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović mi je, licem u lice, rekao da „ništa u vezi s mehanizmom koordinacije nije urađeno bez znanja Evropske unije i naših prijatelja u Briselu“. Podsjetio je također da mu je tokom nedavne posjete Bruxellesu i razgovora s Federicom Mogherini i Johannesom Hahnom, vrlo precizno, čak taksativno, rečeno „šta sve treba uraditi sa naše strane da bi aplikacija bila kredibilna“.

I? „Mi smo uradili sve što smo im obećali“, rekao mi je Čović.

Smisao i svrha gornjih navoda nije da se obezvrijedi entuzijazam kojim je Čović u posljednje vrijeme nepobitno navođen ka konačnom datumu predaje bh. aplikacije. Da nije bilo tako, sasvim je izvjesno da ne bi bilo ni primopredaje takvog zahtjeva. Međutim, Čovićeva logika po kojoj do cilja dosežu samo oni koji se zapute, ima smisla jedino onda ukoliko i u ovom slučaju cilj ne opravdava svako sredstvo. Jer je poznato i od ranije da tajne odluke, ombanjivanje javnosti i medija, spočitavanje nemorala drugima, lagarije prema izbornom tijelu – nisu „vrline“ vladajućih klanova od jučer. Na zagađenom političkom prostoru, previše je korova u kojem se, s nevjerovatnom lakoćom skrivaju i briselski ljudi.

Civilno društvo izbačeno

Planski iskreiranom bukom oko procedure u donošenju opskurne odluke, zamaskirano je i izbacivanje cjelokupnog civilnog društva iz jednog ovako važnog opštedruštvenog procesa kao što su evropske integracije.

Sve glavne uloge u toj neiskrenoj predstavi dodijeljene su vladajućoj politokratiji, njenim srodnicima i počinovničenim poslušnicima. Izostavljeni su akademska zajednica, sindikati, radnici, omladinske organizacije i savezi (kao budući kreatori bh. društva), izostavljeni su mediji, poslovne zajednice, poljoprivredna udruženja i druge interesne skupine.

Odlukom je ostavljena mizerna opcija da predstavnici nevladinog sektora „mogu biti uključeni“ u rad zajedničkih tijela sistema koordinacije, vjerujući, valjda, da u ovoj zemlji nema nikoga kome je poznato da nevladine organizacije same ne čine civilno društvo, već su samo jedna omanja brigada u cijeloj armiji civilnog društva. Ma koliko ova bitna karika iz našeg društva bila još uvijek kržljava i popustljiva pod pesnicom vlasti i kriminalnih lobija, ona nije mogla biti izostavljena iz procesa evropeizacije.

Proceduralnom tajnovitošću u donošenju opskurne Odluke, skrenuta je, također, pažnja kritičke javnosti i sa vrlo perfidnog političkog konstrukta kojim su otvorena vrata blokadi procesa evropskih integracija sa svakog nivoa i na svakom koraku koordinacije. Pod sumnjom je i činjenica da se državno Predsjedništvo pojavljuje u ulozi podnosioca aplikacije za članstvo, a u procesu integracije koji će trajati godinama najveći operativni teret i faktička odgovornost će biti na Vijeću ministara i njegovoj Direkciji za evropske integracije.

Dnevnopolitičkom drekom oko procedure, zamaskirano je, čak, i temeljno načelo Sistema koordinacije o jednoglasju ka Briselu, koje nema nikakve izglede na uspjeh sve dok ne bude političkog konventa o budućnosti Bosne i Hercegovine kao države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

KRIMSKI ČVOR REALPOLITIKE

Prošlo je 63 godine od kada je krimski poluotok administrativno prenesen iz ruskog u ukrajinski grunt. Dana 19. februara 1954. tadašnji predsjednik Prezidijuma Vrhovnog  sovjeta i maršal sovjetske armije Kliment Vorošilov i sovjetski predsjednik Nikita Hruščov potpisali su Ukaz o predaji Krimske oblasti Ukrajini. Bilo je to vrijeme kada, uprkos ekonomskoj krizi i potresima u komunističkom bloku, niko nije mogao pretpostaviti da će doći do rušenja Berlinskog zida, pada komunizma i raspada Sovjetskog Saveza. Pogotovo niko nije u to vrijeme mogao pretpostaviti da će se na istoku ukrajine voditi bratoubilački rat.

Od raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) 26. decembra 1991. nebrojeno puta su se u političkoj i stučnoj javnosti postavljala pitanja „kratkovidosti“ Nikite Hruščova i stvarnih razloga zbog kojih je tako „olako Rusiji amputirano“ krimsko poluostrvo.  Međutim, niko od ruskih lidera ni nakon raspada Sovjetskog Saveza nije pomišljao o povratku „tradicionalno ruskog posjeda“, a pogotovo se na dnevni red nisu postavljale radikalne opcije ponovnog prisajedinjenja ovog  strateškog teritorija.

Read more ...

PORAZ PRAVA, POBJEDA POLITIKE?

U zadnjim trenucima je odlučeno: Bosna i Hercegovina će iskoristiti pravnu mogućnost i podnijeti zahtjev Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu (IJC) za reviziju presude tog suda iz februara 2007. godine po tužbi protiv Srbije i Crne Gore za genocid tokom rata 1992.-1995. godine. Bila je to prva planetarna presuda po tužbi kojom je jedna država tužila drugu za genocid. Nije ostalo još mnogo vremena, jer je 26. februar zadnji rok za formalnu predaju zahtjeva sa svim novim dokazima.

Obznana očekivane odluke nije stigla od državnog agenta Sakiba Softića, kako bi trebalo, ni iz državnog Predsjedništva kako je propisano, već sa neformalnog političko-stručnog savjetovanja koje je održano u sarajevskoj Vijećnici pod pokroviteljstvom bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića i u organizaciji Fondacije Pravda za Bosnu i Hercegovinu i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Izetbegović je nakon savjetovanja izjavio da je "mozaik za podnošenje zahtjeva za reviziju sklapan godinama“, a da je „ključni kamenčić u tom mozaiku“ pronađen krajem prošle godine u završnici suđenja bivšem komandantu Vojske RS, Ratku Mladiću. 

Read more ...

FEDERALIZACIJA BiH, ŠTA TO ZNAČI?

STRASBOURG, 15.2.2017. - Evropski parlament danas je usvojio Rezoluciju o Bosni Hercegovinu, čiji je predlagač bio Cristian Dan Peda, izvjestitelj Evropskog parlamenta za BiH. Od 695 poslanika za Rezoluciju je glasalo 496, protiv 132, a 67 zastupnika je bilo suzdržano.

Rezolucijom se insistira na većoj dosljednosti i brzini u provođenju socijalnih i ekonomskih reformi, traže se izmjene izbornog zakona BiH i poštovanje “principa federalizma, supsidijarnosti i decentralizacije, koji su neophodni kako bi sva tri konstitutivna naroda i manjine, mogli uživati ista prava”.

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Dubravka Šuica se, logično, posebno zalagala za “prava Hrvata koji bi trebali imati TV kanal na hrvatskom jeziku i mogućnost da uživaju sve što im pripada po Daytonskom sporazumu”.

Read more ...
Bosanski English French German Russian