Ako išta dobro zna, to je put do kompromisa. U tome je Evropska unija od svog nastanka neprikosnovena. Pokazalo se to i u završnici iscrpljujućih pregovora o uređivanju odnosa između Unije i Ujedinjenog Kraljevstva nakon Brexita. Nakon što su skoro desetomjesečni pregovori o trgovini i svim drugim pitanjima budućih odnosa zapali u krizu zbog iznosa ‘brakorazvodne parnice’, nesloge oko ribolova, saradnje u oblasti spoljne politike, sigurnosti i odbrane - o kojima Velika Britanija u početku inije željela da pregovara, morali su se umiješati i glavni akteri političko-izvršne vlasti s obje strane.

Poslije svega, ostaje zapisano da su pregovori uspješno okončani sedam dana prije zadnjeg roka, za nekoga na Badnji dan, za nekoga na Badnje veče 2020. godine.

Velika Britanija je napustila Evropsku uniju nakon 47 godina članstva (EPA)

Permanentna kriza javnog radio-televitijskog sistema Bosne i Hercegovine metaforička je slika kolonijalnog ustavnog poretka države zasnovane na etnonacionalnom konceptu i sistemski generiranoj političkoj krizi, koja neprekidno traje 25 godina, od Detonskog mirovnog ugovora s kraja 1995. godine. Nadležnosti u sektoru komunikacija u Daytonu su bile oduzete bh. državi i dodijeljene entitetskim i kantonalnim vladama. Takva raspodjela nadležnosti u postkonfliktnoj, multietničkoj, etnonacionaliziranoj, multikonfesionalnoj državi… dovela je, uz sve ostale manjkavosti, i do haotičnog nastajanja printanih, RTV i web medija.

U nekoliko godina nakon rata registrirano je 46 televizija zemaljske radiodifuzije, 148 radio stanica i 86 emitera programa “putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža”. Ovako fragmentiran sistem nadležnosti, etnonacionalni ustavni poredak, konfesionalni kumunitarizam oživotvoren kroz nepotizam i nacionalne “ključeve” te nepovjerenje između glavnih, etnonacionalnih, političkih stranaka onemogućili su stvaranje progresivnog i samoodrživog RTV sistema i njegovu društvenu transformaciju u skladu s potrebama svih građana.

Ujedinjeno Kraljevstvo je 31. januara okončalo članstvo u Evropskoj uniji nakon 47 godina i tri godine odugovlačenja. Kako će 31. decembra napustiti jedinstveno tržište EU-a i carinsku uniju, niko ne zna.

Nakon uspjele večere i neuspješnog pokušaja približavanja stavova prošlog četvrtka, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i britanski premijer Boris Johnson su se razišli u uvjerenju da je i Briselu i Londonu do nastavka pregovora izuzetno stalo, ali niko još uvijek ne zna s kakvim trgovinskim aranžmanom će se ući u Novu godinu. Von der Leyen je razgovore ocijenila "živahnim i zanimljim", ali je priznala da su pozicije obje strane "i dalje vrlo udaljene". Za britanskog premijera razgovor u Briselu je bio "nemoguć", jer se od njegove vlade "traži neostvarljivo". Iako je za Veliku Britaniju predskazao "mnoge mogućnosti, ma gdje i ma kada pregovori bili nastavljeni", sunarodnike je istog dana upozorio da je "došlo vrijeme da se javnost i kompanije pripreme za 1. januar".Razlaz s Velikom Britanijom će biti najozbiljniji test za Evropsku uniju od njenog nastanka (EPA-EFE)

Kojugod vakcinu protiv COVID-19 globalni igrači proglase spasonosnom i efikasnijom od ostalih 150-ak verzija koje su u završnoj fazi istraživanja, bit će to još jedan očekivani dokaz sektaštva među velikim igračima i legitimizacija globalizma zasnovanog na nejednakosti između zapadnih, istočnih i afroazijskih naroda - koje je korona kreza, umjesto ujedinjavanja, ponovo vratila u torove plemenskih zajednica. U tome, nažalost, predano sudjeluje i Evropska unija sve do podjela na "naše" i "vaše" i na Balkanu.

Prvi su građani Evropske unije, dok su ostali 'periferija Evrope', piše autor (EPA)

Godišnjice historijskih događaja postoje da bi se slavilo, evociralo i učilo. Ne da bi se zavađalo. U Bosni i Hercegovini ne postoje godišnjice ili historijski datumi koji se dočekuju i ispraćaju u takvom ozračju. Po istoj etnonacionalnoj crno-bijeloj mustri, "obilježava" se ovih dana i jubilarna, 25. godišnjica parafiranja Općeg okvirnog sporazuma za mir (Dejtonski sporazum). Za manje od mjesec dana će se "obilježavati" i čin fomalnog potpisivanja istog međunarodnopravnog dokumenta, 14. decembra 1995. godine u Parizu.

O apsurdnostima Daytonskog mirovnog sporazuma za 25 godina napisao sam desetine članaka, dao još više izjava za medije i referirao se nebrojeno puta u razgovorima širom svijeta. U povodu 25. godišnjice njegovog parafiranja koje se dogodilo 21. novembra 1995. godine u Daytonu (USA) nemam ništa novoga reći. Radije bih reprizirao dvije i danas aktuelne analize: "Gdje se izgubio Valnetin Inzko" i „Federacija protiv Republike“. Tekstovi su objavljeni početkom 2019. godine, prvi u web-izdanju Al Jazeera Balkans na ovom linku: 

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/gdje-se-izgubio-valentin-inzko,

A drugi na mom web portalu na ovom linku:

http://zekerijah-smajic.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=747:o-imenu-rs-a-i-jo%C5%A1-nekim-va%C5%BEnim-pitanjima&catid=48&Itemid=67

Gdje se izgubio visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, šta on zapravo tamo sada radi, šta on i od koga čuva, ko ga finansira, može li Bosna i Hercegovina s visokim predstavnikom, kao vrhovnim čuvarom reda i zakona u suverenoj zemlji, ikada u Evropsku uniju i NATO? Ovo su  samo neka od pitanja s kojima se već nekoliko zadnjih godina susrećem na svim nivoima i u svim sferama domaće i inozemne javnosti, u stručnim krugovima, među političarima, novinarima i političkim analitičarima. Znatiželja je kulminirala nakon oktobarskih općih izbora, koji su (umjesto priželjkivane deblokade sistema i zaokreta od etnonacionalizma) još više blokirali sve glavne karike funckioniranja države.

Nakon ekonomske, carinske, političke, odbrambene i monetarne unije, Evropska komisija je sredinom ovog mjeseca poduzela nove pravne korake u izgradnji još jedne, zdravstvene unije. Takvu mogućnost predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila je krajem septembra u tradiconalnom govoru o stanju Unije, a sada je takve nakane obznanila u formi četiri konkretna prijedloga.

Ursula von der Leyen kaže da će osobno ostati 'neukrotiva u zaštiti zdravlja svih građana Evropske unije' (EPA)

Romi su najveća etnička manjina u Evropi. Od oko 10-12 miliona, više od polovine ih živi u 27 zemalja Evropske unije a najviše, oko 80 odsto, u Bugarskoj, Češkoj, Grčkoj, Španiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Portugalu, Rumuniji i Slovačkoj.

I u regionu Zapadnog Balkana Romi su najbrojnija nacionalna manjina. Prema podacima Statističkog zavoda Srbije u ovoj zemlji živi više Roma nego u bilo kojoj drugoj državi Zapadnog Balkana, oko 150.000 što je oko 2,05 posto od ukupnog stanovništva ove zemlje. Najviše ih je u regionu južne i istočne Srbije (39 odsto od ukupne romske populacije), a najmanje u Šumadiji i zapadnoj Srbiji. U Bosni i Hercegovini zvanično živi oko 30.000 pripadnika etničke zajednice, dok romske nevladine orgnizacije tvrde da ih je najmanje tri puta više.

Dvije trećine mladih Roma i nomada završilo je samo niže srednjoškolsko obrazovanje (EPA/Ilustracija)

Pod naslovom "Ljudi naše savjesti" prije osam i po godina režirao sam polusatni dokumentarni film. Od tada do današnjeg dana se, kao što vidimo, ništa ni u regionu ni u Evropskoj uniji suštinsko nije dogodilo kako bi pripadnicima najbrojnije nacionalne manjine u Evropi bilo bolje, osobito djeci.

Zbog toga je Evropski parlament ovih dana izglasao vrlo oštru i prema Komisiji naredbodavnu Rezoluciju o romima o čemu ću ovih dana detaljnije pisati ovdje i u svojoj uobićajenoj rubrici za Al Jazeera Balkans.

Film možete pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=vi-Reacud94