A+ A A-

Analize

Odnosi NATO – BiH: Stara farsa ili nova suština?

U ovom trenutku ključno pitanje odnosi se na suštinu, smisao i očekivanja od najnovije odluke iz Brisela.

Institucionalizacija multiraleralnih odnosa Bosne i Hercegovine sa Sjevernoatlantskim savezom počela je prije 12 godina (AP)

Nakon devet i po godina čekanja i usvajanja čitavog niza strateških dokumenata o saradnji Bosna i Hercegovina – NATO, Bosna i Hercegovina napokon je dočekala zeleno svjetlo za aktiviranje Akcijskog plana (Membership Action Plan – MAP) za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu. Samo nekoliko dana ranije koplja su se lomila do te mjere žestoko da je uoči samog briselskog sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica Alijanse izgledalo da od MAP-a ni ovog puta neće biti ništa. A onda je došlo prosvjećenje i konačna odluka o još jednoj protekciji kako bi se etnokratski klanovi u Bosni i Hercegovini potakli na razumno bavljenje politikom. Dakako, i državnim institucijama i građanima pružena je prilika za konačni razlaz s iluzijama i povratak suštini golog života.

Read more ...

Kome (ne) treba globalni pakt o migracijama

Globalni pakt o migracijama u formi Marakeškog sporazuma stvara mogućnost za promociju evropskih standarda širom svijeta 'što će EU snažno podržavati'.

Za AL Jazeera Balkans piše:Zekerijah Smajić (https://bit.ly/2ODNT95)
 
Nepoznat ili poznat podatak, svejedno: oko 260 miliona ljudi je danas u pokretu za boljim životom. Neki su u bijegu iz zavičaja zbog rata i očuvanja žive glave. Neki zbog gladi i žeđi. A neki zbog formalnog ljudskog prava na jednakost.
 
Radi se o brojci koja nadmašuje polovinu stanovništva Evropske unije. Više je to i od broja stanovnika u svakoj od zemalja svijeta pojedinačno osim u četiri najmnogoljudnije zemlje: Kini, Indiji, Sjedinjenim Državama Amerike i Indoneziji.

Je li (samo) Dayton kriv za stanje u BiH?

Koje je rješenje za Bosnu i Hercegovinu: nova međunarodna konferencija, građanska revolucija, progresivno liderstvo, kompromis političara...
 
Za Al Jazeera Balkans piše:Zekerijah Smajić 
 
Kriza progresivnog lidrstva nije boljka samo BiH i balkanskog regiona, već je problem i današnje Evropske unije i svijeta (EPA)

"Uzimajući u obzir sigurnosnu situaciju na terenu", Vijeće Evropske unije je prošlog ponedjeljka "potvrdilo spremnost EU-a da u ovoj fazi nastavi izvršni vojni mandat Operacije Althea kako bi podržao vlasti Bosne i Hercegovine u očuvanju sigurnog i bezbjednog okruženja, u skladu s Rezolucijom 1575 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 22. novembra 2004. godine."

Prevedeno sa evropske epozovske leksike, to znači da je mandat multinacionalnih vojnih snaga za stabilizaciju u Bosni i Hercegovini - EUFOR 14.  godinu za redom produžen do narednog izvještajnog perioda, krajem 2019. godine. Prevedeno na još sitnije detalje, to znači da sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini, nakon nedavnih općih izbora, evropske ključne institucije ne ocjenjuju povoljnom za formiranje nove vlasti i za provođenje neminovnih društveno-ekonomskih reformi, koje bi mogle biti propraćene i socijalnim pobunama.

Read more ...

Dalje ruke od Bosne!

(Napisano za Al Jazeera)

Na pitanje šta će biti s Bosnom i Hercegovinom nakon još jednih "razočaravajućih izbora", niko ozbiljan danas ne zna odgovor. Neće ga znati vjerovatno ni u narednim mjesecima, jer su sve karte otvorene. I svi su scenariji mogući.

Logična suzdržanost i očekivana nevjerica vladaju i u aulama briselskih birokratskih dvorova. Od nedjelje u ponoć do ovoga časa, na svaki pomen izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini najčešća reakcija je odmahivanje rukom i lakonsko eskiviranje od onih koji bi mogli i morali znati više o tome šta će biti s ovom lomljivom zemljom nakon 7. oktobra. Nakon dana iluzorno najavljivanih "velikih političkih promjena".

Umjesto koliko-toliko suvislog odgovora, službenim Briselom dominira opravdana zabrinutost zbog nastavljanja procesa nacionalne homogenizacije, etničkog konfrontiranja i nespremnosti vladajućih stranaka na suštinsku promjenu postojećeg izbornog zakonodavstva koje očigledno pogoduje svakovrsnom manipuliranju.

Stav Evropske unije zvaničnika prema rezultatima izbora u BiH nejasan i nedefiniran (Reuters) Read more ...

FRONTEX: Tihi udar na suverenost ili nužda?

Da li se formiranjem gotovo deset puta jačih policijskih snaga za graničnu kontrolu Evropske unije želi izvršiti tihi udar na suverenost zemalja članica i onih na istoku Evrope koje još nisu u članstvu, ili se radi o racionalnom odgovoru Brisela na globalne nedaće koje ugrožavaju opstojnost Unije? Od koga se Evropa želi zaštititi, te da li bi ojačane granične formacije bile dobrodošla ili podla odluka u odnosu na zemlje zapadnog Balkana?

Dvodnevni neformalni samit predsjednika država ili vlada zemalja članica Evropske unije, održan sredinom sedmice u svjetskoj prijestolnici ozbiljne muzike, u Salzburgu, završen je u skladu s karakterom ovog okupljanja - neformalno. Odnosno, na sastanku na vrhu je dogovoreno da dogovora (još) nema ni o jednom užarenom pitanju zbog kojeg je samit i sazvan. Prva tema su, razumljivo, i dalje migracije. Druga, neraskidivo povezana s prvom, je bila unutarnja sigurnost EU. Treća, skora pokajnička rastava Velike Britanije od Evropske unije.

Image result for Frontex photos

(Iz arhiva Frontexa)

Read more ...

U BOSNU PO MEDVJEDA, KUĆI SA ZECOM

(AlJazeera Balkans: )
 
U međunarodnoj zajednici trenutno se ne zna kako će nakon izbora Bosna i Hercegovina funcionirati kao država.

Rutinski, kolokvijalni brifing članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine s najmoćnijom ženom svijeta, prošle srijede u Berlinu, završen je onako kako se moglo i očekivati prije polaska iz Sarajeva. Ni velikih riječi, ni projekata, ni strategija, ni inicijativa, garancija ni obećanja nije bilo. U fokusu su, razumljivo, bile  izmjene Izbornog zakona koje su se zavukle do pred samu sezonu godišnjih odmora i početak završne kampanja za nove opće izbore u oktobru. Jedina medijski zanimljiva poruka Angele Merkel je bila da „Evropi na Balkanu i u Bosni i Hercegovini nisu potrebne nove nestabilnosti“.

Read more ...

JAVNI SERVISI I GLOBALNI MAINSTREAM MEDIJI

Direktni i indirektni utjecaji globalnih mainstream medija na uređivačke politike javnih servisa i posljedice nekritičkog prihvatanja iskreiranih istina koje dolaze posredstvom globalnih medijskih korporacija

Bar/Sutomore, 4.12. 2017. - U Sutomoru je 2. i 3. decembra 2017. održana zanimljiva, korisna i potrebna rasprava o ulozi, poziciji i perspektivi javnih rtv servisa u Jugoistočnoj Evropi u kontekstu sve prisutnijih dnevnopolitičkih pristisaka na medije sa naslovnom temom «Sloboda govora, cenzura i autocenzura u informativno-političkim emisijama javnih RTV servisa i medija uopšte». Organozatori ove stručnoprofesionalne debate bili su Kulturni centar Bar na čelu s direktorom Ćazimom Nikezićem i afirmirani Barski TV festival, na čelu s uglednim tv dokumentaristom i publicistom Perom Radovićem.

Osim JS Srbije, Federalne radio-televizije i RT Republike Srpske čiji predstavnici nisu bili prisutni, svi drugi javni emiteri u regionu bili su kvalitetno zastupljeni, dok su tri JS (RT Crne Gore, RT Kosova i RT Vojvodine) na konferenciji predstavljeni najodgovornijim programskim ili menadžerskim kadrovima.

Cilj konferencije je bio razmjena iskustava kako bi se javni servisi, kao jedino medijsko javno dobro u našoj regiji vratili osnovnoj društvenoj funkciji: profesionalnom informiranju najšire javnosti, njenom svegeneracijskom educiranju i kultiviranoj zabavi. S tim u vezi, a u interesu konkretnosti i pragmatike, odgledali smo i centralne TV Dnevnike svih javnih servisa na dan izricanja konačne presude Apelacionog vijeća Tribunala za ratne zločine izvršene na prostoru bivše jugoslavije, u predmetu Jadranko Prlić i ostali. Taj, 29. novembar 2017. i direktni prijenos suicidnog suočavanja s potvrđenom presudom koje je izrežirao hrvatski general-pukovnik Slobodan Praljak, bili su bogomdani okvir za dobronamjernu rasprvu o formi, suštini, etici, estetici, dinamici i poruci informativnih programa javnih emitera danas i ovdje. I? Imalo se šta vidjeti i čuti, ali o tome ću nekom drugom prilikom.

Kada mi je ponuđena privilegija da sudjelujem na ovom referentnom forumu na vansezonskoj, opustjeloj crnogorskoj obali, moj jedini uslov da bih se zaputio iz Brisela do Bara bio je da mi se omogući da, konačno, pokušamo ukazati na sveprisutni a ipak ignorirarni ‘amerikanizam’ planetarnog dosega, kojem se većina medija pa i javni servisi, sve teže opiru. Riječ je, naravno, o globalnim kreatorima 'istine', odnosno o mainstream medijima. To mi je omogućeno i evo u nastavku moj skromni doprinos načinjanju ove bezrazložno i predugo kod nas tabuizirane teme. 

Read more ...

ZAŠTO PLAČEŠ, SADA, MIROSLAVE?

Ono što sam pisao posljednjih deset godina, danas je potvrdio zvanični Brisel: „Evropska unija je izgubila uticaj na Zapadnom Balkanu i ovu regiju je prepustila drugim igračima“, ocjena je 27 ministara vanjskih poslova Evropske unije.

Iz sjedišta EU je najviše odjeknula izjava potpredsjednika slovačke vlade i ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka po čijem je mišljenju "EU postaje sve manje ozbiljan sagovornik kada je riječ o proširenju... Mi smo sa Zapadnog Balkana istupili riječju i djelom i sada vidimo posljedice - imamo dvije države koje su pred raspadom i tri koje su u dubokoj političkoj krizi...Mislim da se visoka predstavnica tokom vikenda vratila frustrirana sa balkanskog puta", utvrdio je Lajčak.

Slovački ministar je nekada bio najmlađi top-diplomata u svojoj zemlji i sa 30-tak godina je bio ambasador u Japanu, a službovao je od Moskve, preko Brisela do nekoliko balkanskih zemalja. Od jula 2007. do januara 2009. dogurao je čak i do pozicije visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini s mjesečnom plaćom od oko 24.000 eura. Nakon iznenadnog povratka u Bratislavu, naslijedio ga je još manje poznati austrijski diplomata - tihi, uglađeni, saburli i polivalentni visoki predstavnik, Valentin Inzko.

Read more ...

PORAZ PRAVA, POBJEDA POLITIKE?

U zadnjim trenucima je odlučeno: Bosna i Hercegovina će iskoristiti pravnu mogućnost i podnijeti zahtjev Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu (IJC) za reviziju presude tog suda iz februara 2007. godine po tužbi protiv Srbije i Crne Gore za genocid tokom rata 1992.-1995. godine. Bila je to prva planetarna presuda po tužbi kojom je jedna država tužila drugu za genocid. Nije ostalo još mnogo vremena, jer je 26. februar zadnji rok za formalnu predaju zahtjeva sa svim novim dokazima.

Obznana očekivane odluke nije stigla od državnog agenta Sakiba Softića, kako bi trebalo, ni iz državnog Predsjedništva kako je propisano, već sa neformalnog političko-stručnog savjetovanja koje je održano u sarajevskoj Vijećnici pod pokroviteljstvom bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića i u organizaciji Fondacije Pravda za Bosnu i Hercegovinu i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Izetbegović je nakon savjetovanja izjavio da je "mozaik za podnošenje zahtjeva za reviziju sklapan godinama“, a da je „ključni kamenčić u tom mozaiku“ pronađen krajem prošle godine u završnici suđenja bivšem komandantu Vojske RS, Ratku Mladiću. 

Read more ...

„FEDERALIZACIJA“ FEDERALNE BOSNE I HERCEGOVINE

Predsjednik hrvatskog Sabora Božo Petrov ovih je dana izjavio da je „Zvizdićev kabinet izmislio“ njegovu izjavu o negiranju trećeg entiteta u BiH, a Denis Zvizdić  je odgovaro da je „neugodno iznenađen“ takvom reakcijom i podsjetio da ima više svjedoka pred kojim je Petrov u utorak u Sarajevu izjavio da „Hrvatska poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i jednakopravnost tri konstitutivna naroda, te da ne podržava stvaranje dodatnog entiteta u Bosni i Hercegovini„.

Na čijoj strani je istina? Petrovu, Zvizdiću i javnosti bi u potrazi za odgovorom mogli pomoći i oni koji su sudjelovali na sarajevskom sastanku među kojima su i članovi hrvatske delegacije: predsjednik Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač, voditelj Međuparlamentarne skupine prijateljstva u Hrvatskom saboru Zlatko Hasanbegović, potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku Joško Klisović i ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio.

Read more ...

SANKCIJE DODIKU - NOVI OKIDAČ ILI PROMJENA POLITIKE?

Nekadašnji „dašak svježeg vjetra na Balkanu“ kako ga je svojedobno nazivala nekadašnja državna sekretarka SDA Madaleine Albright, od 17. januara 2017. je na američkoj crnoj listi zajedno s ostalima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju velikoj i moćnoj Americi i koji djeluju protivzakonito.

Na sankcije protiv Milorada Dodika „na prvu“ je moguće gledati kroz hiljadu različitih naočara i iz hiljadu različitih hipotetičkih uglova. Za nekoliko dana, nedjelja ili mjeseci svi ćemo biti pametniji i mnogo dalje ćemo moći vidjeti. Pogotovo nakon službenih reakcija institucija Evropske unije koja bi se, kao dokazani saveznik SAD, mogla pridružiti sankcijama., imajući u vidu da EU od 2011. godine ima Okvirnu direktivu  o mogućnosti uvođenja represivnih mjera prema bilo kome u BiH ko ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet ove zemlje.

Američka ambasadorica u BiH Maureen Cormack je u obrazloženju odluke o sankcijama izjavila da su se SAD na takav korak odlučile na temelju uredbe iz 2002. godine i u “koordinaciji sa najbližim partnerima”, ali nije dala više detalja. Ono, međutim, što je i na prvi pogled vidljivo jeste da sankcije nisu došle prekonoći, nisu „histerični potezi odlazeće administracije“, niti su za međunarodno-pravno i političko potcjenjivanje, jer se Milorad Dodik kao lider jednog od suverenih naroda i kao predsjednik jednog od entiteta u BiH nije našao na crnoj listi nepoželjnih osoba tamo neke urođeničke zabiti, već na spisku Sjedinjenih Američkih Država čije akcije na međunarodnoj sceni imaju kontinuitet i neminovne globalne pozitivne ili negativne refleksije. 

Read more ...

„Strateško strpljenje“ ili nova politika prema BiH?

Sarajevo, 21.02.2014. – Da li je Evropska unija uspješna u Bosni i Hercegivini? Da li će, nakon neuspjeha u pregovorima s bh. političarima o provođenju odluke Evropskog suda za ljudska prava, EU promijeniti kurs u osnaživanju BiH na putu evropskih integracija ili će ostati pri stavu da bez primjene presude „Sejdić-Finci“ nema ni napretka ka Evropskoj uniji? Ili će, nakon što je potrošila sve dosadašnje recepte za bh. političare, nastaviti s politikom „strateškog strpljenja“ čekajući neku novu generaciju vršilaca vlasti?

Read more ...

"EU mora reagovati odmah"

SARAJEVO, 11.02.2014. - Imajući u vidu da je, zbog nedovoljnog činjenja i svoje neefikasne i često pogrešne politike prema Bosni i Hercegovini, suodgovorna za više od pola miliona nezaposlenih, za pljačkašku privatizaciju i propast realnog sektora privrede, Evropska unija bi u trenutnoj situaciji morala reagovati odmah. Dobro je da  takve poruke ovih dana i dolaze iz Brisela. Odluka visoke predstavnice Ashton i komesara Filea da u ponedjeljak neplanirano dođu u Sarajevo mogao bi biti signal da su se probudili iz višegodišnjeg zimskog sna. Ali samo signal. Da ovoga puta doista i misle ozbiljno, trebalo bi pokazati na djelu u što kraćem roku.

Šta bi bilo poželjno učiniti odmah?

Read more ...

Prekipio bosanski lonac

Sarajevo -  10.02.2014. - Ono što govorim već desetak godina, a što niko od zvaničnika u Bosni i Hercegovini nije želio da čuje, a inteligencija i mediji nisu dovoljno razumjeli, potvrđeno je napokon u nedjelju, 9. februara u Mostaru: hrvatski premijer Zoran Milanović je, u svojstvu ‘istog među jednakima’ u Evropskoj uniji (mnogo mekše od mene) izjavio da je “EU nedovoljno zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu”, te da ova zemlja zavrjeđuje “jasniju evropsku perspektivu”.

Sutradan, 10. februara, na redovnom sastanku ministara vanjskih poslova u Bruxellesu, većina misnistara EU je podržala inicijativu Hrvatske koju je pred evropskim kolegama vrlo decidno artikulirala dokazana prijateljica Bosne i Hercegovine Vesna Pusić. EU je prihvatila kritike i najavila da će pojačati vlastitu ulogu u BiH i konačno utvrditi vjerodostojnu, realnu, progresivnu i dosljednu, a ne uslovno-ultimativnu politiku protektora nad protektoratom.

Read more ...

DA LI JE „GODINA EVROPSKIH INTEGRACIJA“ KONAČNO NA POMOLU?

Borba prsa u prsa na političkoj sceni Federacije BiH samo na prvi pogled ima lokalni, entitetski karakter. Raspad ionako anahrone crveno-zelene koalicije i stvaranje „reformističko-antikorupcionaškog“ bloka, bez obzira na trenutnu zebnju zbog mogućeg raspada cjelokupnog institucionalnog ustroja na državnom i federalnom nivou, u konačnici bi mogao ishoditi proevropskom iskrenošću i prijeko potrebnim reformama u svim oblastima i na svim nivoima.

Read more ...

Šta je regionalna politika Evropske unije



Regionalna politika (The European regional policy) je instrument zajednièke solidarnosti i ekonomsko-socijalne kohezije Evropske unije èiji je cilj smanjenje razvojnih razlika meðu regijama zemalja èlanica. Regionalna politika je usmjerena na poboljšanje uvjeta života i rada graðana najmanje razvijenih dijelova Unije putem finansijske solidarnosti, ali i na smanjenje razlika (kohezija) u razvijenosti i bogatstvu meðu državama EU. Read more ...

Ekonomija 2010.: oprez ali ne i rezignacija

Brisel/Bruxelles, 09.12.2008.- Eurochambres, udruženje evropskih privrednih komora, objavilo je u utorak rezultate istraživanja o poslovnim oèekivanjima poduzetnika iz zemalja èlanica Evropske unije (EU) i zemalja kandidata (Hrvatska i Turska) za sljedeæu godinu. Glavna nota ovog istraživanja je - oprez. "Godina 2008. bila je razdoblje ekonomske nesigurnosti s globalnim ekonomskim usporavanjem i velikim krizama u finansijskom sektoru... a najnovija predviðanja za 2009. odražavaju takvu nesigurnost", navodi se u izvještaju. Istraživanjem koje je provedeno jesenas, obuhvaæeno je više od 70 hiljada kompanija iz 27 èlanica Europske unije, te Hrvatske i Turske.

Read more ...

Evropska budućnost Balkana

Meðunarodni institut za bliskoistoène i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, Slovenija, redovno analizira dogaðanja na Bliskom istoku i Balkanu. Hannes Swoboda, èlan Evropskog parlamenta, èlan Odbora za vanjsku politiku EP, potpredsjednik politièke grupacije socijalista (PSE/PES) in potpredsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa državama jugoistoène Evrope, koji je ujedno i izvjestilac Evropskog parlamenta za Hrvatsku, u svom èlanku s naslovom "Evropska buduænost Balkana - važna su privredna i socijalna pitanja" obraðuje pozitivne i negativne strane politike EU prema zapadnom Balkana te upozorava na konkurentnost privreda regije i njene socijalne probleme. Njegov èlanak objavljujemo u cijelosti.

Hannes Swoboda, MEP,

Èlan Evropskog parlamenta (PSE/PES/SPÖ)

Èlan Odbora za vanjsku politiku EP

Izvjestilac EP za Hrvatsku

"EVROPSKA BUDUÆNOST BALKANA - VAŽNA SU PRIVREDNA I SOCIJALNA PITANJA"

EU uvijek je donosila veoma jasne odluke o buduænosti (zapadnog) Balkana. Donijeli su ih tako na Vijeæu na vrhu u Solunu 2003.godine kao i Parlament u svojim brojnim rezolucijama i Komisija u svojim saopštenjima. Zbog toga bi trebalo biti sve veoma  jasno i samo pitanje vremena.

Ipak mislim, da sve to nije tako jednostavno, kao što se to èini. Na jednoj strani bi možda Evropska unija mogla uèiniti više, da bi Balkanu osigurala bolje moguænosti za evropsku buduænost, na drugoj strani bi države regije morale i moraju uèiniti puno više, da se na tu buduænost pripreme. Ne želim tvrditi, da naša politika za jugoistoènu Evropu nije uspješna. Brojne krize smo uspjeli uspješno savladati i možemo biti ponosni na svoje odluke. Ipak još uvijek nemamo cjelovite strategije u pogledu privrednog i socijalnog razvoja te regije. Zbog toga smo neki izmeðu nas predlagali, da se ljubljanski proces u vezi regije odvija uporedno sa lisabonskim procesom u okviru sadašnje Evropske unije. Poveæati moramo konkurentnost privreda balkanskih država i istovremeno raspravljati o ogromnim socijalnim problemima. Bez jakog privrednog i socijalnog programa nikada neæemo pobijediti nacionalistièke tendencije i etnièke sporove, koji su se vidljivo manifestovali u balkanskim državama.

Trenutno slovensko predsjedavanje je obeæavajuæa prilika, da ta država i Evropska unija razviju cjelovitu i dugoroènu strategiju. Nijedna evropska država ne može dozvoliti, da bi èekala, zbog toga mora poveæati svoju konkurentnost za »bolja« vremena. Poboljšanja u infrastrukturi, jaèanje obrazovnih sistema i ulaganja u istraživanja i razvoj su važna ne samo za privredno razvijene države nego su od kljuènog znaèaja i za balkanske države. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i šanse u nastojanjima za poboljšanje svog privrednog i socijalnog blagostanja. Da bi tim državama pomogli, moramo biti još otvoreniji prema njima što možemo postiæi uvoðenjem liberalnijeg viznog režima. Razmjena znanja i ljudi znaèajno doprinosi razvoju svih naših susjednih država.

Evropa može i mora pomagati, da se donesu odluke, jer je to i u našem interesu. Ipak svoj glavni zadatak moraju obaviti same države i društva. Savladati moraju svoje tradicionalne unutrašnje sporove, etnièke razlike i jasne podjele na "mi" i "oni". Osavremeniti moraju svoja veoma zastarjela politièka stajališta i sisteme. Ne želim ponavljati slavnih Clintonovih rijeèi, koje je izrekao u svojoj prvoj izbornoj kampanji: "it's the economy, stupid", ako bi ih nekoliko izmjenio, mogli bi reæi: "važni su privreda i socijalna pitanja, a ne etnièke razlike". Tu poruku treba ponavljati i uvijek ponavljati. Još uvijek ne negiram znaèaja kulturnih, etnièkih i vjerskih faktora. Èak suprotno, ne smijemo zanemariti tih pitanja, inaèe bi mogli nevidjeti postojeæe napetosti. Ipak cilj "kulturne" politike mora biti usklaðen sa razlièitom pripadnošæu i stvoriti meðusobno poštivanje. Ne smijemo zaboraviti, da nezaposlenost i siromaštvo produbljuju nacionalistièke težnje i govor mržnje, zbog toga moraju ta dva faktora biti glavni cilj naše zajednièke politike.

Uporedno s regionalnim pristupom treba nastaviti individualne pregovore za sporazume o stabilizaciji i pridruživanju te za pristup Evropskoj uniji. Pri tome mora biti jasno, da treba u cijelosti poštivati pristupne kriterije, koje obuhvataju Kopenhagenske kriterije i potpunu saradnju sa Meðunarodnim sudom u Haagu. Ukoliko države ispune te kriterije, moraju dobiti moguænost za pristupanje EU. Tako Hrvatska ima velike moguænosti za završetak svojih pregovora s EU u 2009.godini. Kao izvjestilac Evropskog parlamenta za tu državu želio bi, da Hrvatska uèini sve, da bi pregovore zakljuèila veæ krajem 2008.godine. Nažalost, kao što se to èesto dogaða prevladujuæi »nacionalni interesi«, kao što je odluka o Zaštiæenoj ekološko ribolovnoj zoni, potisnuli su znaèaj brzog procesa pregovaranja.

Važno je, da je Hrvatska spremna rješavati sva otvorena pitanja sa susjednim državama. Jednako važno je, da su susjedne države, ukljuèujuæi i Sloveniju, spremne pomagati pri rješavanju otvorenih pitanja. Arbitraža ili mediacija treæe strane najefikasnije su metode rješavanja otvorenih pitanja izmeðu susjednih država. Moramo biti svjesni, da bi ulazak Hrvatske u Evropsku uniju izmeðu 2011. i 2012.godine, kada Evropski parlament odobri pristupni ugovor i kada se u svim državama èlanicama provede nacionalni postupak ratifikacije, bio najbolji znak za cijelu balkansku regiju, jer bi to predstavljalo novu i dalju nadu, da se države, koje ispune postavljene kriterije mogu pridružiti Evropskoj uniji.

Ljubljana, 24. april/travanj 2008

Meðunarodni institut za bliskoistoène i balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana

Direktori:Bakhtyar Aljaf i Mr.sc. Zijad Beæiroviæ

Balkan, najveća kolateralna šteta irskog referenduma

Brisel/Bruxelles, 13.06.2008. - Nako prvih zvaniènih podataka o negativnom ishodu referenduma o Lisabonskom reformskom ugovoru, predsjednik Evropske komisije Žoze Mauel Barozo/Jose Manuel Barroso pozvao je na nastavak procesa ratifikacije Ugovora u svih ostalih 18 zemljama èlanica u kojima ratifikacija nije obavezna referendumom.

Prema službenim podacima, protiv Lisabonskog ugovora glasalo je 53.4 posto irskih biraèa, a za Ugovor 46.6 posto. Sa ukupno 862,415 negativnih glasova, odbaèen je Ugovor koji je trebalo da služi Evropskoj uniji od 495 miliona stanovnika. Do sada najveæu unutaraevropsku institucionalnu i politièku krizu, izazvala je dakle populacijska manjina od svega 0,00175 posto ukupnog stanovništva Evropske unije.

Jedina pouka irskog nokauta je još jednom potvrðeno pravilo da konaèna odluka o ishodu ovakvih i svih drugih glasanja ne zavisi od stvarnog vladajuæeg mišljenja, veæ od onih koji izaðu na birališta da bi glasali protiv, a zatim i od onih meðu ‘tihom veæinom' pozitivno opredijeljenih koji iz liènog komformizma ne izaðu na glasanje. Zbog toga se u sjedištu Evropske unije i strahovalo da bi slièan rezultat glasanja kao u Irskoj mogao biti i u drugim zemljama kada bi se o Ugovoru odluèivalo referendumom.

Predsjednik Evropske komisije Žoze Manel Barozo ipak smatra da "ishod irskog referenduma ne treba shvatiti kao glas protiv Evropske unije, jer je potpise na Lisabonski ugovor stavilo svih 27 predsjednika država ili vlada evropskih èlanica, do sada je 18 nacionalnih parlamenata Ugovor podržalo, u još toliko èlanica proces ratifikacije bi trebalo obaviti, a samo jedna èlanica je do sada rekla Ugovoru ‘ne'. To najbolje govori da proces ratifikacije treba nastaviti", izjavio je Barozo na specijalnoj konferenciji za novinare sazvanoj u sjedištu EU odmah nakon objavljivanja rezultata iz Dablina.

Read more ...
Bosanski English French German Russian