Postoji li unutarnji i međunarodni kontekst koji bi vjerovatno posljednjem visokom predstavniku omogućio da bude efikasniji u provođenju svoje misije očuvanja izvornih odrednica Daytonskog sporazuma?

Novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, sam za sebe je po dolasku u Sarajevo početkom mjeseca rekao da je “profesionalni političar”, želeći se već na startu svog mandata pohvaliti suštinskom prednošću u odnosu na “karijernog diplomatu” Valentina Inzka.

Ako polazimo od pretpostavke da je diplomatija, neformalno govoreći, vještina kojom se rješavaju nesporazumi, razmirice i sukobi mirnim putem, a da je politika umijeće upravljanja… moglo bi se zaključiti da je bivši visoki predstavnik dvanaest godina djelovao upravo u skladu s principima diplomatije (pomirljivo), a da se od njegovog nasljednika očekuju “upravljanje” i proporcionalne mjere za realizaciju unaprijed pretpostavljenih političkih ciljeva i procesa koji k tim ciljevima vode.Tako bi se na osmu po redu rotaciju u OHR-u moglo gledati hipotetički.

Za novog visokog predstavnika se, kako se i očekivalo, posebno pobrinula njemačka kancelarka Angela Merkel (EPA)

Mnogi u briselskim diplomatskim krugovima Inzkovu odluku smatraju „nužnim i očekivanim pozdravom s onima koji negiraju genocid“.

„Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida“ bosanskohercegovačke Srbe je podigao na noge bez obzira na kulturnu, intelektualnu, ideološku, klasnu…pripadnost. Milorad Dodik s najviše pozicije u državi traži povlačenje Inzkovog zakona, „u inat Valentinu Inzku“, iznova negira genocid u Srebrenici i prijeti konačnim razlazom nakon što je navodno visoki predstavnik sam zabio „posljednji klin u kovčeg već davno umrle države“.

Dok se nezapamćena frka u zemlji već digla, diže se i još će se zadugo dizat, dobro obaviješteni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić mudro stišava strasti porukama kako „nije pristalica nametnutih odluka (EPA)

Već sedam godina Evroipska unija obnavlja sankcije prema Rusiji, a od 2016. zvanična Moskva uzvraća sličnim mjerama, iako i jedna i druga strana u mnogim oblastima ovise jedna o drugoj.

Da ne mora biti baš sve kako Amerika kaže, Evropska unija je, na ne baš dobrom primjeru, pokazala prošlog vikenda na samitu u Briselu.

Dok se američki predsjednik Joe Biden na vlastitu inicijativu 16. juna sastao s ruskim liderom Vladimirom Putinom, uprkos sankcijama protiv Rusije, koje Bijela kuća stalno pooštrava i uprkos animozitetima, obostrano prljavim taktikama i međusobnim optužbama za “urušavanje svjetskog poretka”, evropsko-ruski samit je za sada nezamisliv.

Tako su odlučile prvenstveno zemlje Višegradske četvorke (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska) i bivše sovjetske republike, koje su upravo iz strateških i geopolitičkih razloga 2004. godine i primljene u EU.Odnosi Evropska unija - Rusija napeti su od 2014. godine (EPA)

U Londonu, Briselu i Ženevi ovih se dana vodila oštra debata i o ‘demokratiji’ i ‘demokratskim vrijednostima Zapadnim’.

Amerika se vratila u Evropu! Prije historijskog susreta oči u oči s ruskim liderom Vladimirom Putinom u srijedu u Ženevi, američki predsjednik Joseph Biden gotovo je cijela tri dana proveo u Briselu, glavnom sjedištu zajedničkih euroatlantskih organizacija. To je ona evropska prijestolnica koju je prethodni američki predsjdnik Donald Trump ne tako davno nazivao “paklenom rupom“, u kojoj se u dva navrata za četiri godine zadržavao tek onoliko sati koliko je protokolarno morao.Američki predsjednik je tri dana proveo u Briselu, glavnom sjedištu zajedničkih euroatlantskih organizacija (EPA)

Može li Evropska unija samo debatama promijeniti sebe i prilagoditi Evropu za nove teške izazove – za doba krcato realnim strahom i još realnijim neizvjesnostima?

“Evropa građana” formalno je stvorena Lisabonskim reformskim ugovorom s kraja 2009. godine i od tada takva floskula nikada nikome s vrha piramide evropskih institucija ne silazi s jezika.

Zbog takvog manira bi se moglo zaključiti da Evropska unija ne bi bila balkanizirana svojim velikim proširenjem na Zapadni Balkan kako smatraju zapadni euroskeptici i konzervativni čuvari “Stare Evrope”, već je samu sebe balkanizirala davno, upravo vlastitim talentom za demagodiju.Arhiv (EPA)

Od dva zla izabrati manje je plemenito, ali time se niste odrekli zla. Kao što je i put do pakla, kaže se, popločan dobrim namjerama!

Kada je sredinom marta Evropska komisija predložila uvođenje kovid-pasoša kojeg je prvobitno administrativno nazvala digitalnom zelenom potvrdom, zakonodavna vlast u Briselu se založila za „slobodnije kretanje unutar Unije u vrijeme pandemije kako bi se spasila turistička sezona“. Tome je, međutim, zadala udarac ravnopravnosti i drugim vlastitim temeljnim vrijednostima poput šengenske slobode kretanja ljudi i jednakosti.

Najveća nepravda je nanesena građanima koji do sezone godišnjih odmora neće biti vakcinisani upravo zbog kolapsa evropskog programa vakcinacije i egoizma nacionalnih vlada zemalja članica EU, izazvanog domaćim potrebama za vakcinom. Blokirani bi ovog ljeta mogli biti i ‘antivakseri’, mlađe starosne skupine, a osobito mladi kao najpokretljivija kategorija stanovništva.

Brojni evropski građani pitaju se da li nove namete za građane koji žele na godišnji odmor izvan domovine plaćaju njihove vlade, zemlja domaćin stranih durista ili turistička zajednica u destinaciji u koju turista stiže? (EPA)

U nedostatku valjanijih argumenata za diplomatske progone po uzoru na SAD, svjedoci smo posezanja za kojekakvim eksplozijama po vojnim fabrikama i skladištima municije.

„Ko provocira Rusiju, zažalit će kao nikada ranije“, poručio je 21. aprila ruski predsjednik Vladimir Putin tokom redovnog godišnjeg obraćanja Federalnoj skupštini.

U govoru o stanju nacije pred visokim dužnosnicima i zastupnicima oba doma parlamenta, Putin je rekao da Moskva želi dobre odnose sa svim zemljama i nada se da nijedna neće preći „crvenu liniju“.SAD i Rusija mogu sarađivati u mnogim područjima kada je to u interesu obje strane, rekao je Biden (EPA)

Dok zapadni saveznici smatraju da je proces proširenja NATO-a ‘prirodni proces koji pridonosi miru i sigurnosti u Evropi’, ruska strana je uvjerena u suprotno.

Početkom ovog mjeseca navršilo se 72 godine od potpisivanja vašingtonskog Ugovora o osnivanju Sjevernoatlantske sporazumne organizacije (North Atlantic Treaty Organisation).

Zbog mjesta potpisivanja i uloge koju ima, zasluge za stvaranje NATO-a se u javnosti najčešće pripisuju Sjedinjenim Američkim Državama. Ali formalni korijeni danas najmoćnijeg vojnopolitičkog saveza nisu američki.

Politika 'otvorenih vrata' jedna je od temeljnih politika Saveza (EPA)

O Blinkenovom pismu koje je u Sarajevo pristiglo 1. aprila, ni u zemlji na koju se odnosi ni u regionu nije se govorilo i pisalo duže od jednog dana.

Izvikani „Non-paper“ slovenačkog premijera Janeza Janše o “mirnom konačnom raspadu Jugoslavije“, jasno je, nije izazvao buku u regiji svojom kredibilnošću, već raskošnošću radikalizma u predlaganju solucija za Zapadni Balkan.

Činjenica da se u institucijajma Evropske unije na taj „nezvanični dokument“ iz Ljubljane niko proteklih dana nije osvrtao, dovoljno je jasna poruka šta zvanična Evropa o tome misli.

Znajući za stanje duhova u i oko Bosne i Hercegovine, petnaestak dana prije slovenačkog „nezvaničnog dokumenta“, nova američka administracija se oglasila s najzvaničnijeg mjesta, navodi autor (Armin Durgut / PIXSELL)

Sjeverni tok 2 je u svojoj završnici postao glavni kamen spoticanja i prvorazredno političko pitanje američko-evropskih, njemačko-ruskih i unutarevropskih odnosa.

Malo je internacionalnih investicija u svijetu sa tolikim geopolitičkim značajem kao što je to baltički plinovod Sjeverni tok od Rusije do Njemačke.

Iako je građena čak od 1998. do pred kraj 2011. godine i iako je u punom pogonu skoro deset godina, prva trasa plinovoda nije izazivala ni približne političke tenzije kao druga trasa s istim protokom od oko 55 milijardi kubnih metara plina godišnje.

Sjeverni tok 2 ugovoren je između rusko-evropskih partnera u junu 2015. godine i trebao je biti završen do prošlog ljeta (EPA)