A+ A A-

(Ne)evropska aplikacija za evropske ljude

Na zagađenom političkom prostoru previše je korova, u kojem se, s nevjerovatnom lakoćom skrivaju i briselski ljudi.

http://balkans.aljazeera.net/sites/default/files/styles/profile/public/smajic_manja.jpg?itok=gzvTOiQz" >

Piše:Zekerijah Smajić

aplikacija ćović 

Majstori destrukcije i političkih spletki ponovo su uspjeli. Umjesto opštedruštvenog jedinstva u podršci aplikaciji za članstvo u Evropskoj uniji i horske osude skandalozne odluke o sistemu koordinacije evropskih integracija koju je Vijeće ministara odobrilo 26. januara na konspirativan način, ti majstori su podijelili javnost i stručne krugove na dva apsurdna izbora: na za i protiv podnošenja aplikacije.

U zemlji u kojoj više od 85 odsto stanovništva svih nacionalnosti i ideoloških uvjerenja želi integraciju s evropskim vrijednostima, kritičare kremaljskog načina odlučivanja iz '50-tih godina vladajuća koalicija je obilježila protivnicima euroatlantskih integracijskih procesa. Reformisti, vizionari i pravi patrioti su partijski partneri koji se za evropske principe, standarde i prakse bore neevropskim metodama donošenja strateških odluka s opštedruštvenim refleksijama.

Što je još gore, danima nakon misterioznog vaskrsnuća Odluke o sistemu koorodinacije evropskih integracija, fabrikanti arogancije prema građanima, medijima, stručnim krugovima, zdravoj pameti, vlastitim biračima - ne popuštaju sa tvrdnjama da je nepostojeća sjednica Vijeća ministara održana, da je tajna sjednica bila javna, da nepostojeći zaključci sa sjednice postoje, da je neobjavljena internet verzija Odluke ipak objavljena...

Uz sve ovo, u završnom članu 18. opskurnog papira, vojničkom strogoćom se naređuje da Odluka ima stupiti na snagu „danom donošenja i objavljuje se (sa 14 dana zakašnjenja) u Službenom glasniku BiH“ - potpuno suprotno evropskim pravilima, praksama i demokratskim principima po kojima se u evropeizirano-demokratske završne odredbe neizostavno, i nimalo slučajno, ubilježava da „odluka stupa na snagu osam (8) dana nakon objavljivanja u Službenom glasniku“. Umjesto pravila i praksi imanentnih Evropskoj uniji kojoj navodno teže, domaći kvazievropeizirani politički klanovi i njihovi strani podstrekači, čak i završnu odredbu te tajne Odluke izvrnuli su glavačke.

O Bože, je li sve ovo zbilja ili sam ružno sanjao, propituje se posljednjih dana vjerovatno svaki dobronamjerni posmatrač ovakvog političkoinstitucionalnog cirkusa.

Bez analize sadržaja

U labirintu političkih, pravosudnih, ideoloških, moralnih, socijalnih i svakojakih drugih realnih ili režiranih predstava u zemlji neopisive ljepote, trpnje i ljudske nesreće, ni sekunde vremena proteklih dana nije ostajalo za toliko potrebnu razboritu analizu samoga sadržaja trenutno najvažnijeg političkog dokumenta s evropskom suštinom. Pogotovo što se i površnim uvidom u suštinu teksta opskurne Odluke može shvatiti da nije da nema i dobrih i loših rješenja u njoj.

Savršeno iscenirana predstava u kojoj su narodu bačene kosti dok vukovi pojedu meso - sama po sebi izaziva jezu običnog smrtnika i ubija posljednje mrvice volje da se, iako na izmaku snage, ipak ostane u ringu protiv beskrupuloznog King Kongakoji, ne osvrćući se unazad, gazi i gazi.

I u toliko skučenom javnom diskursu o suštini, lako se proteklih dana moglo uočiti da nikako ne stoje, na primjer, uspaničene tvrdnje entitetske premijerke Željke Cvijanović da je njena premijerska kruna Zvizdićevom odlukom izjednačena s krunom kantonalnih premijera. Naprotiv.

Najviše zajedničko tijelo za koordinaciju je Kolegij za evropske integracije, a čine ga predsjedavajući Vijeća ministara, predsjednici vlada entiteta i zamjenici predsjedavajućeg Vijeća ministara. Funkciju predsjedavajućeg Kolegija obavlja predsjedavajući Vijeća ministara, a njegovi zamjenici su entitetski premijeri, dakle i Cvijanovićeva (član 3. Odluke o sistemu koordinacije).

Kantonalni nivoi vlasti se spominju tek u članu 6. kojim se propisuje stalni sastav Komisije za evropske integracije kao tek treće instance u sistemu koordinacije evropskih integracija. Ni na tom nivou, čak, nisu predviđene pozicije za kantonalne premijere kao što dokazuje premijerka Cvijanović, već se, osim direktora Direkcije za evropske integracije kao državnog službenika Vijeća ministara, za stalne članove Komisije biraju po jedan predstavnik vlada entiteta koji je zadužen za poslove koordinacije procesa evropskih integracija (dakle osoba s povjerenjem entitetskog premijera/premijerke), zatim po jedan predstavnik vlada kantona koji je zadužen za poslove koordinacije integracija, jedan predstavnik Vlade Brčko Distrikta, predsjedavajući i zamjenici potkomisija za evropske integracije, te imenovana osoba u ime Direkcije za evropske integracije.

U svih pet glavnih tijela koordinacije, odluke se donose po principu jednoglasnosti, što je tekovina normalnih, demokratski zrelih društava. U našim uslovima je to ipak više prijetnja efikasnosti, pa i samom opstanku nametnutog sistema koordinacije, jer živimo u zemlji političke nesloge i nadmoći ega političkih klanova.

Što je potpalilo toliku vatru?

Ne stoji ni tvrdnja većine banjalučkih medija da je kantonima dato u nadležnost da odlučuju, ili čak blokiraju dogovore, o pitanjima koja nisu u njihovoj ustavnoj nadležnosti. U članu 2. Odluke o sistemu koordinacije, filigranski precizno je zapisano da se koordinacija procesa evropskih integracija temelji „na načelima poštivanja postojeće unutrašnje pravne i političke strukture Bosne i Hercegovine i na utvrđenim ustavnim nadležnostima“.

Šta je to onda potpalilo toliku vatru samo nekoliko dana uoči podnošenja aplikacije za članstvo u Uniji, te dovelo u poziciju čestite aktere evropskih integracija da se ponovo crvene? Šta je istinska namjera glavnih aktera? Koja je to, moguće, nužda zbog koje je plemenita inicijativa za konačnu predaju aplikacije pretvorena u blam, a zemlju s poraznim imidžom srozala još niže?

Kakofonijom o formi, u prvom redu se željelo sakriti suštinu da iza „tajne večere“ od 26. januara ne stoji nikakva samovolja ili veleumna vizija Denisa Zvizdića. Naprotiv, i sâm je bio zatečen ulogom dvorske sluškinje, koje se do sada uvijek vješto klonio.

Podstrekači „kredibilne aplikacije“  po svaku cijenu, pa tako i tajne Odluke o sistemu koordinacije su briselski ljudi. Petnaestak dana nakon misteriozne objave sporne Odluke, predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović mi je, licem u lice, rekao da „ništa u vezi s mehanizmom koordinacije nije urađeno bez znanja Evropske unije i naših prijatelja u Briselu“. Podsjetio je također da mu je tokom nedavne posjete Bruxellesu i razgovora s Federicom Mogherini i Johannesom Hahnom, vrlo precizno, čak taksativno, rečeno „šta sve treba uraditi sa naše strane da bi aplikacija bila kredibilna“.

I? „Mi smo uradili sve što smo im obećali“, rekao mi je Čović.

Smisao i svrha gornjih navoda nije da se obezvrijedi entuzijazam kojim je Čović u posljednje vrijeme nepobitno navođen ka konačnom datumu predaje bh. aplikacije. Da nije bilo tako, sasvim je izvjesno da ne bi bilo ni primopredaje takvog zahtjeva. Međutim, Čovićeva logika po kojoj do cilja dosežu samo oni koji se zapute, ima smisla jedino onda ukoliko i u ovom slučaju cilj ne opravdava svako sredstvo. Jer je poznato i od ranije da tajne odluke, ombanjivanje javnosti i medija, spočitavanje nemorala drugima, lagarije prema izbornom tijelu – nisu „vrline“ vladajućih klanova od jučer. Na zagađenom političkom prostoru, previše je korova u kojem se, s nevjerovatnom lakoćom skrivaju i briselski ljudi.

Civilno društvo izbačeno

Planski iskreiranom bukom oko procedure u donošenju opskurne odluke, zamaskirano je i izbacivanje cjelokupnog civilnog društva iz jednog ovako važnog opštedruštvenog procesa kao što su evropske integracije.

Sve glavne uloge u toj neiskrenoj predstavi dodijeljene su vladajućoj politokratiji, njenim srodnicima i počinovničenim poslušnicima. Izostavljeni su akademska zajednica, sindikati, radnici, omladinske organizacije i savezi (kao budući kreatori bh. društva), izostavljeni su mediji, poslovne zajednice, poljoprivredna udruženja i druge interesne skupine.

Odlukom je ostavljena mizerna opcija da predstavnici nevladinog sektora „mogu biti uključeni“ u rad zajedničkih tijela sistema koordinacije, vjerujući, valjda, da u ovoj zemlji nema nikoga kome je poznato da nevladine organizacije same ne čine civilno društvo, već su samo jedna omanja brigada u cijeloj armiji civilnog društva. Ma koliko ova bitna karika iz našeg društva bila još uvijek kržljava i popustljiva pod pesnicom vlasti i kriminalnih lobija, ona nije mogla biti izostavljena iz procesa evropeizacije.

Proceduralnom tajnovitošću u donošenju opskurne Odluke, skrenuta je, također, pažnja kritičke javnosti i sa vrlo perfidnog političkog konstrukta kojim su otvorena vrata blokadi procesa evropskih integracija sa svakog nivoa i na svakom koraku koordinacije. Pod sumnjom je i činjenica da se državno Predsjedništvo pojavljuje u ulozi podnosioca aplikacije za članstvo, a u procesu integracije koji će trajati godinama najveći operativni teret i faktička odgovornost će biti na Vijeću ministara i njegovoj Direkciji za evropske integracije.

Dnevnopolitičkom drekom oko procedure, zamaskirano je, čak, i temeljno načelo Sistema koordinacije o jednoglasju ka Briselu, koje nema nikakve izglede na uspjeh sve dok ne bude političkog konventa o budućnosti Bosne i Hercegovine kao države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Press clipping arhiva

Poslijeratno doba

 


 

Ratno doba

 


 

Prijeratno doba

"U Briselu se lobira za podjelu BiH"

Jedan od najboljih i nacijenjenijih novinara u regiji i zasigurno najboljih poznavalaca EU danas, za naš portal govori o trenutnim kretanjima u Uniji, njihovom utjecaju na našu zemlju te patetiènoj antievropskoj bh. politici. I dok se u BiH igra politike, 80 lobista u Briselu lobira za njenu podjelu. Proèitaje prvi dio ovog dugog i izvanrednog intervjua.
Read more ...
Bosanski English French German Russian