Mrvice reminiscencije uz blagdane

Jedna od najtežih godina nakon ratova je iza nas, nova u koju smo kročili biće takođe teška i neizvjesna.

Prebirući u danima blagdana po vlastitm sjećanjima na događaje u kojima sam voljom sudbine ni kriv ni dužan sudjelovao, odlučih da i samoga sebe s nekoliko internet-linkova podsjetim makar na ponešto u šta sam bezmilosno trošio kapi svoga života. Ne bijaše to neka velika "pljačka", ali ni ja nisam mimosvijeta. Zaboravan sam kao i svi ostali koji u ovosvjetovnom pretis-loncu neopaženo zgaramo, nesvjesni da će prije ili kasnije vjetrovi zamesti naše tragove. I zaboravljamo da "živimo u svijetu gdje su pokopi važniji od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj", krajem prošlog stoljeća je zapisao veliki urugvajski novinar i pisac Eduardo Galeano.

Samo glasovi vremena pripovijedaju naš put. A ako sam na tom putu ponegdje i padao, bilo je to zato što sam hodao! A padanjem i rastemo - nekako je ovako takođe zapisa veliki Galeano. Neka zato Internet ispod ove fotografije zapamti makar mrvicu onoga što sam tokom proteklih decenija radio. Radio da bih živio.