A+ A A-

Brexit: Od veselja do očaja

Ujedinjeno Kraljevstvo je 31. januara okončalo članstvo u Evropskoj uniji nakon 47 godina i tri godine odugovlačenja. Kako će 31. decembra napustiti jedinstveno tržište EU-a i carinsku uniju, niko ne zna.

Nakon uspjele večere i neuspješnog pokušaja približavanja stavova prošlog četvrtka, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i britanski premijer Boris Johnson su se razišli u uvjerenju da je i Briselu i Londonu do nastavka pregovora izuzetno stalo, ali niko još uvijek ne zna s kakvim trgovinskim aranžmanom će se ući u Novu godinu. Von der Leyen je razgovore ocijenila "živahnim i zanimljim", ali je priznala da su pozicije obje strane "i dalje vrlo udaljene". Za britanskog premijera razgovor u Briselu je bio "nemoguć", jer se od njegove vlade "traži neostvarljivo". Iako je za Veliku Britaniju predskazao "mnoge mogućnosti, ma gdje i ma kada pregovori bili nastavljeni", sunarodnike je istog dana upozorio da je "došlo vrijeme da se javnost i kompanije pripreme za 1. januar".Razlaz s Velikom Britanijom će biti najozbiljniji test za Evropsku uniju od njenog nastanka (EPA-EFE)

Još ljetos, kada su pregovori, zbog pandemije korona virusa, nastavljeni videolinkom, bilo je očigledno da su tehnička usklađivanja o budućim trgovinskim i drugim vezama dosegli maksimum. Jer, nijedan od pregovaračkih timova nije imao prostora za bolju ponudu, imajući u vidu da se, osim budućih trgovinskih aranžmana, radi i o oko 39 milijardi funti (u eurima neznatno manje) koje EU očekuje od neželjenog "razvoda" po osnovu budžetskih obaveza. Dobrovoljna "raspuštenica", međutim, ne pristaje na toliku isplati, uvjerena da njene obaveze prema Briselu ne prelaze ni cijelih 10 milijardi funti. To je približno reduciranom iznosu jednogodišnje britanske participacije u zajedničkom budžetu, dok advokati britanske vlade istodobno zaključuju da država nije obvezna platiti više od sedam milijardi funti. Stav zvaničnog Brisela je, međutim, da je "podmirivanje računa ključno za početak novih odnosa baziranih na uzajamnom povjerenju".

"Sloboda po svaku cijenu"!

Do deblokade pregovora zadnjih sedmica se pokušava doći političkim putem. U slučaju nemoći politike, krah pregovora je neizbježan. Kako sada stvari stoje, Velika Britanija bi zadnjeg dana ove godine sa jedinstvenog evropskog tržišta mogla otići prije bez nego sa sporazumom. U tom slučaju obje strane bi se morale držati pravila Svjetske trgovinske organizacije. Zbog toga su i Brisel i London istog dana nakon susreta u četvrtak pozvali svoje resore na spremnost za najgori scenario. Evropska komisija je izdala smjernice nadležnima za najosjetljivije oblasti kao što su ribarstvo, sigurnost zračnog prostora, drumski i aviosaobraćaj, a britanski premijer je od svojih ministara zatražio striktan red poteza za prvi dan Nove godine.

"Ništa ne garantira da će sporazum biti postignut. Nova realnost mora stupiti na snagu na vrijeme, 31. decembra. Odgovorni smo da se pripremimo za sve moguće scenarije, uključujući opciju da od 1. januara nemamo sporazum s Velikom Britanijom", izjavila je predsjednica Ursula von der Leyen, ostajući pri nedavnom stavu da je sporazum "s nultim carinama i nultim kvotama za svu robu nešto što EU nikada prije nekome nije ponudila".

Za blokadu u pregovorima britanski premijer je krivicu prebacio u briselsko dvorište, "jer su nam vratili ideju o ekvivalenciji između Velike Britanije i Evropske unije, što u osnovi znači da se moramo pridržavati svih njihovih zakona, ili ćemo se suočiti s kaznama, sankcijama, tarifama ili čime sve još... A mi? Mi smo željeli upravo slobodu", rekao je britanski premijer, koji je do sada snažno zagovarao varijantu kanadskog sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om, a u završnici tranzicijskog roka sve više vjeruje u izvjesnost australskog scenarija.

Ni britanski, ni australski, ni kanadski sporazum

Trgovinski odnosi između EU-a i Australije su labavi, za većinu roba neusklađeni i bez čvrstog dogovora osim za ograničeni broj proizvoda poput vina. Trgovina se obavlja prema pravilima WTO-a, iz čega je očigledno da je "australski sporazum" zapravo scenario bez sporazuma.

Od 1. septembra 2017. godine odnosi između EU i Kanade se temelje na još uvijek privremenom sporazumu o slobodnoj trgovini, sa smanjenim carinama i olakšicama u izvozu s obje strane. Kanadska strana nema obavezu usklađivanja s propisima o jedinstvenom evropskom tržištu, niti podliježe jurisdikciji Suda EU-a u rješavanju eventualnih trgovinskih sporova. Da bi stigla do sveobuhvatnog ekonomsko-trgovinskog sporazuma s EU-om (CETA), Kanada je pregovarala sedam godina, a proces ratifikacije u zemljama članicama EU-a još traje, jer je procedura mnogo teža i duža nego za sporazum o izlasku iz EU-a.

Sporazum o Brexitu formalno su odobravali samo parlamentarci u Londonu i Evropski parlament, dok sporazumi o trgovini i međusobnim odnosima EU-a s partnerima izvan jedinstvenog tržišta ovjeravaju se ratifikacijom u parlamentima svih 27 članica. I, dok britanski premijer u samom finišu tranzicijskog razdoblja prijeti rastankom s Briselom bez dogovora ako se ne usliše njegovi snovi o "kanadskom scenariju", evropski visoki zvaničnici alternativu ne vide ni u britanskom, ni u kanadskom, niti u australskom sporazumu, već u "sveobuhvatnom i pravednom briselsko-britanskom trgovinskom paktu", koji neće podrivati jedinstveno tržište Unije, niti smije biti omča oko vrata izvoznicima sa Otoka, a ni rampa za prekogranična putovanja evropskih i britanskih građana.

Ne može 'i jare i pare'

Stav 27 država članica i Evropske komisije kao pregovarača je da Velika Britanija mora, ako želi zadržati ostati na jedinstvenom tržištu bez carina i kvota na svoje robe, prihvatiti i slijediti evropske propise i standarde u oblasti socijalne politike, poreza, državnih poticaja, prava radnika, zaštite potrošača, okoliša... U suprotnom, ako bi britanski izvoznici imali slobodu pristupa tržištu EU-a bez obaveze usklađivanja sa zajedničkim standardima Unije, bila bi to nelojalna konkurencija evropskim proizvođačima. Slobodan pristup jedinstvenom evropskom tržištu podrazumijeva pouzdana pravila o zabrani dampinga sa britanske strane, naglašavaju u Briselu. I "jare i pare" ne dolazi u obzir ni po cijenu razlaza bez sporazuma, stav je zvaničnika bliskih glavnom evropskom pregovaraču Michelu Barnieru, koji ne prestaje ponavljati da mu je "na prvom mjestu interes Evropske unije, svake njene članice i svih evropskih građana".

Rezolucijom Evropskog parlamenta o smjernicama za okončanje pregovora s Velikom Britanijom od 12. februara zahtijeva se da odnosi s tom sada već bivšom članicom Unije budu "sveouhvatni i da se temelje na ekonomskom partnerstvu, savezništvu u vanjskim poslovima i saradnji po posebnim sektorskim pitanjima". Pritom, strateška autonomija ostaje ključni geopolitički prioritet briselskih institucija, uključujući Evropsko vijeće. Držeći se poznate mudrosti "U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponizi", tog principa se u novonastalim globalnim odnosima malo ko u Evropskoj uniji smije i želi odreći. Razlaz s Velikom Britanijom će zato biti najozbiljniji test za Evropsku uniju od njenog nastanka. I za cijelu Evropu. Kao i u životu, od veselja do očaja kratak je korak.

Link:http://zekerijah-smajic.eu/administrator/index.php?option=com_content&view=article&layout=edit

Bosanski English French German Russian