A+ A A-

Zašto se EU pokazuje nemoćnom: Sebičnost u vrijeme pandemije

Pandemija corona virusa je potvrdila da milijardama eura nepovratne pomoći širom svijeta, EU ne može nadomjestiti lažnu solidarnost, unutarnje nejedinstvo i geostratešku sebičnost svojih članica.

Link: http://zekerijah-smajic.eu/administrator/index.php?option=com_content&view=article&layout=edit

Da ništa više nije kao prije aktuelne virusne pandemije, potvrđuje i režim rada evropskih institucija. Osim Kriznog štaba Evropske unije na čelu s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, Generalnog sekretarijata i direktora generalnih direkcija (DGs) koji su u stanju permanentnog dežurstva, sve glavne institucije Unije, radna tijela i njihovi uposlenici, od sredine marta su na režimu teleworkinga.

Prvi put u historiji i Evropski parlament će u četvrtak svoje vanredno plenarno zasjedanje održati videovezom kako bi 705 evropskih parlamentaraca putem elektronske pošte glasalo o najnovijim mjerama Komisije u vezi s koronavirusom. Uoči vikenda je potvrđeno da će dvije naredne ‘mini-plenarne sesije’ planirane za prvu i treću sedmicu aprila biti otkazane, a uobičajena četverednevna zasjedanja koja su trebala biti održana u Strasbourgu tokom maja, juna i jula, preformatirana su u dvodnevne mini-plenume u Bruxellesu. I aprilski sastanci Vijeća koji se uobičajeno u aprilu, junu i oktobru održavaju u Luxsembourgu, za sada se planiraju u briselskom sjedištu. Sve zbog drastične restrikcije kretanja i okupljanja unutar same Unije.

Evropski parlament će u prvi put u historiji svoje vanredno plenarno zasjedanje održati videovezom (EPA-EFE)

 

U roku od samo petnaest dana, za četvrtak je planiran i treći uzastopni videosamit šefova država ili vlada 27 zemalja članica. Na dnevnom redu je realizacija vlastitih zaključaka od 10. i 17. marta u vezi s pandemijom i privremenom blokadom vanjskih granica Unije u cilju suzbijanja disperzije virusa i stabiliziranja epidemiološke situacije u Evropi. Lideri će obaviti raspravu i o trenutnom stanju pandemije i najnovijim procjenama stručnjaka, te ocijeniti rad evropskih institucija u vezi s opskrbom stanovništva najugroženijih zemalja zaštitnim maskama, respiratorima i drugom medicinskom opremom i sanitetskim materijalima.

Službeno je najavljeno da će Evropsko vijeće još snažnije podržati naučna istraživanja u vezi s aktuelnim virusom, a Evropsku centralnu banku, Parlament, Evropsku komisiju, Vijeće EU i evropske kreditne institucije (EBDR i EIB) dodatno će ohrabriti u traženju rješenja za ublažavanje socijalnih i konomskih posljedica pandemije, ne samo u 27 zemalja članica već i u trećim zemljama.

Ispravljanje grešaka prema Zapadnom Balkanu

Iako do početka ove sedmice nije zvanično potvrđeno da će se na 'telesamitu' u četvrtak raspravljati i o aktuelnoj situaciji u zemljama Zapadnog Balkana, iz više nezvaničnih ali dobro obaviještenih diplomatskih izvora u sjedištu Unije u ponedjeljak je nagoviješteno da bi se takva rasprava mogla voditi početkom sedmice na Vijeću za opšte i vanjske poslove, a ako stajališta svih članica budu usaglašena, konačan sud će dati evropski lideri u četvrtak, 26. marta.

Prema nezvaničnim informacijama iz hrvatskog stalnog predstavništva u sjedištu Unije, hrvatska vlada u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća EU insistira na što hitnijem donošenju odluke o otvaranju pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Prvobitnim prijedlogom se tražilo i da prva međuvladina konferencija o pristupanju ove dvije zemlje bude zakazana odmah nakon usvajanja revidiranog pregovaračkog okvira za zemlje zapadnog Balkana.

Prema istom nacrtu zaključaka, Vijeće za opšte poslove (kojim Hrvatska predsjedava do 1. jula) trebalo bi pozvati Evropsku komisiju da što prije, a najkasnije do kraja maja, predstavi prijedlog pregovaračkog okvira za obje zemlje. Pregovarački okvir je ključni dokument kojim se utvrđuju načela, obim, redoslijed i dinamika pristupnih pregovora, a usvajaju ga zemlje članice jednoglasno, što je ujedno i uslov za sazivanje prve međuvladine konferencije o pristupanju. Tim činom bi slojeviti i dugotrajni pregovori bili formalno otvoreni.

Ako bi se ovakav scenario obistinio, prvo hrvatsko polugodišnje predsjedanje u Bruxellesu doživjelo bi prvu veliku konkretizaciju i to na jednom od najvažnijih prioriteta hrvatske vlade, a EU bi pokazala da se uprkos vanrednoj situaciji zbog krize s koronavirusom, može baviti i pitanjem proširenja kao jednom od svojih najvažnijih zaboravljenih strateških politika. Uslov svih uslova za to nije samo verbalno unutarevropsko jedinstvo o kojem je kroz protekle decenije ispričano na hiljade bajki, već istinska jednoglasnost u donošenju i provođenju strateških odluka. Nije potrebno čekati da pandemija bude pobijeđena da bi se vidjelo da li su Evropska unija i njene ‘stare’ i ‘nove’ članice ostale iste, ili su i jedni i drugi promijenili ćud i vlastitu ‘kliničku sliku’.

Kineske lekcije

Pitanje je, dakle, dana kada će se vidjeti da li su i koliko su glavne evropske institucije s novim čelnicima na najvišim briselskim pozicijama i s “geopolitičkom” Evropskom komisijom Ursule von der Leyen sposobne za globalne krize i koliko su voljne učiti na krizama? Da li su sposobne u “ovako kritičnim okolnostima" realizirati ovih dana obećanu podršku Zapadnom Balkanu u suočavanju s koronavirusom? Kako Komisija misli „povezati regiju s inicijativama koje EU preduzima kao odgovor na pandemiju“, što je sredinom prošle sedmice obećao evropski povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi? Kako Unija planira “podržati zapadnobalkansku regiju u ublažavanju društveno-ekonomskog utjecaja pandemije, uključujući i mogućnost preusmjeravanja IPA fondova”, što je ovih dana obećao šef evropske diplomatije, Josep Borrell?

Imajući također u vidu da je solidarnost s drugima u krizi oduvijek bila najjača vrlina Evropske unije, te znajući da su evropske institucije tradicionalno bolje u pružanju tehničko-humanitarne pomoći nego u rješavanju geostrateških problema na međunarodnoj sceni, potresni eho italijanskih i španskih vapaja za pomoć odzvanjat će evropskim prostranstvima sve dok briselske elite ne odgovore na glavno pitanje: šta se to sve do te mjere srozalo u institucionalno-etičkom poretku EU da se jedna od zemalja-osnivača današnje Unije (Italija) morala za pomoć obratiti Rusiji i Kini? Dvjema također virusno pogođenim zemljama prema kojima su, uprkos pandemiji, evropske sankcije za koje je glasala i Italija, i dalje na snazi?

Dok je izdašna, brza i velikodušna pomoć iz ovih zemalja s dirljivim porukama humanosti pristizala i još pristiže u područje Lombardije pred kolapsom, EU se sve tvrđe izolirala od ostatka svijeta uključujući i svoje potencijalne članice na Balkanskom poluotoku. Epilog je logičan: umjesto Evropske unije i drugih velikih i moćnih zemalja Zapada, Kina je nakon svoje paklene borbe “u ratu protiv biološkog neprijatelja” postala globalna adresa sa koje se svijetu predlažu nove platforme multilateralne saradnje, uzajamnog pomaganja, solidarnosti i zajedničke borbe pred nevoljama, a ne adresa zluradosti koju su neki ispoljavali u trenucima kada se ova zemlja počela prva boriti protiv nepoznate epidemije“, s pravom ovih dana zaključuje ugledni beogradski kolega s najdužim dopisničkim stažom iz Pekinga, Milorad Denda.

Brojni izazovi, još brojnije nedoumice

Brojni su izazovi i nedoumice na koje će evropske elite morati dati odgovore. Na primjer: zašto je potcijenjena kineska objava rata “nepoznatom biološkom neprijatelju” koja je izrečena s najvišeg nivoa u Pekingu? Zašto je zakazalo krizno planiranje u EU i zajedničko upravljanje krizama? Zašto su članice Unije u inače geostrateški uzavrelom vremenu dopustile da ih pandemija zatekne u potpunoj nespremnosti, bez strateških rezervi sanitetskog materijala i medicinske opreme? Zašto su čak i ekonomski, tehnološki i stručno najjače članice unije postale inferiorne u odnisu na Japan, Kinu i Rusiju u proizvodnji sanitetskih materijala kao što su zaštitne maske ili dezinficijenti? Zašto su se zajednička tijela civilne zaštite, iako centralizirana, pokazala neefikasnijim od nacionalnih kriznih štabova u zemljama članicama? Kako je moguće da evropska kao i svjetska medicinska nauka toliko dugo zna za korona virusnu koloniju, ali da se o Covidu-19 ne zna skoro ništa? Da li je odluka o privremenoj suspeniziji Schengenskog sporazuma najbolje rješenje za Uniju kojoj je sloboda kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga najveće postignuće i motor razvoja? 

Uz čiju je saglasnost, ili po čijem nagovoru, toliki broj članica EU odlučio već prekršiti tek postignuti dogovor o privremenoj suspenziji Schengenskog sporazuma kako bi se s hiljadama vojnika i vojne tehnike, uprkos prijetećoj eskalaciji virusne pandemije, pridružile tronedjeljnim sjevernoatlantskim vojnim manevrima u najbližem susjedstvu s Rusijom, s kojom EU, navodno, namjerava “restartovati” savezništvo? Da li je Rusija doista ozbiljnija prijetnja po mir i stabilnost Evrope (kao što to iz vlastitih interesa preuveličava zvanični Washington) nego što su globalna borba protiv pandemije, postpandemijska ekonomska kriza, finansijski potresi, nezaposlenost, ilegalne  imigracije  i terorizam? Da li je “uništenje” fingiranog “neprijatelja” zapadnoj civilizaciji doista važnije od zajedničke borbe protiv stvarnog nezapamćenog biološkog protivnika cijele civilizacije? I tako dalje, sve do pitanja: da li je možda Evropskoj uniji, upravo sada, sudbinski određeno da se pokaže je li sposobna promijeniti vlastiti vrijednosni kod i preživjeti, ili će joj se Amerika, Kina, Rusija, Turska, pa čak i Srbija ovih dana, s manje ili više prava nastaviti podrugivati po većini pitanja koja nisu iz sfere humanitarne pomoći, kontrole kvaliteta proizvoda i trgovina.

I prije svjetske pandemije koronavirusa se znalo da milijardama eura nepovratne pomoći širom svijeta, EU ne može nadomjestiti unutarnje nejedinstvo i geostratešku sebičnost svojih članica, niti može odagnati neodlučno, nejasno i dvosmisleno kolektivno djelovanje Unije u sve ozbiljnijim kriznim situacijama s kojima se svijet suočava i s kojima će se tek suočavati.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog sadržaja zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki medij želi preuzeti dio ovog autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je tekst objavljen.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen ovaj tekst.

 

Bosanski English French German Russian