A+ A A-

Emmanuel Macron – dežurni redar u svijetu globalnog nereda

Ako je suditi po prvim izjavama u ovoj godini, francuski predsjednik će biti još ofanzivniji u borbi za evropsko prijestolje.

Link:http://balkans.aljazeera.net/vijesti/emmanuel-macron-dezurni-redar-u-svijetu-globalnog-nereda

Prošla je godina od „velikog govora“ francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kojim je u januaru 2019. pozvao Evropu „na buđenje i više samopouzdanja u odnosima sa suparničkim svjetskim silama“. Bio je to najotresitiji njegov postizborni govor nakon onoga održanog na pariškoj Sorboni u septembru 2017.  godine kada je obnarodovao svoje nepokolebljive planove o „temeljitoj reformi Evropske unije“.Macron je bez ustezanja ustvrdio da je Brexit dio onog istog populističkog fenomena koji je i Trumpa doveo na vlast (EPA)

 

 

Uz ocjenu da se Evropa nalazi u „kritičnom razdoblju“, upozorio je tada da se „Evropska unija mora hitno probuditi ako ne želimo još jedan Brexit i ako ne želi ostati u naivnoj odbrani statusa quo koji Evropi nanosi ogromnu štetu a suparnicima korist“.

Bilo je to prvo direktno Macronovo određenje i prema tada još uvijek novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i 'trampizmu' u redovima evropske radikalne desnice koji se nakon Trumpovog pobjedničkog usklika „Amerika na prvom mjestu“ poput virusa počeo širiti Evropom, a pred Evropsku uniju, Kinu, Rusiju i cijeli svijet postavljati nove izazove s nepredvidljivim ishodima.

Pojašnjavajući svoje tumačenje fenomenologije trampizma, Macron je tada bez ustezanja ustvrdio da je Brexit dio onog istog populističkog fenomena koji je i Trumpa doveo na vlast, a u Francuskoj isprojektovao pokret 'žutih prsluka'.

'Proevropskim populizmom' protiv eurofobnih radikala

Od tada do najnovije inicijative o nužnosti evropskog liderstva u reafimaciji globalne kontrole nuklearnog naoružanja nije prošlo ni pola njegovog petogodišnjeg predsjedničkog mandata.

Ipak, ključnu rolu evropskog lidera Macron je odigrao u finišu predizborne kampanje za evropske parlamentarne izbore u maju prošle godine, u koju je Evropska unija ušla s nezapamćenim strahom od radikalnog populizma. U izboru između sve ili ništa odlučio se za teži zadatak: na eurofobni radikalni populizam odgovorio je idejom proevropskog populizma – autentičnim političkim projektom kojim je ideja ujedinjene Evrope objedinjena sa sve bučnijim ali legitimnim zahtjevima za promjenama. Obraćajući se prvi put svim evropskim građanima, odlučno je obećao "Evropu koja štiti" i „evropsku renesansu“ garantirajući reforme prvenstveno u sektorima evropske sigurnosti i odbrane, poreske i trgovinske politike, stvaranje uslova za pravedniju konkurenciju, te jasniju digitalnu i klimatsku politiku.

Na najneizvjesnijim izborima od kada se evropski parlamentarci biraju neposrednim glasanjem, pobjednik je (za mnoge neočekivano) bila ideja za ujedinjenu Evropu. Najveće zasluge za to imali su zastrašujuća nepredvidljivost američkog predsjednika Donalda Trumpa, strah od 'trampizma' iz redova evropske ultradesnice, te tek izabrani francuski predsjednik koji se usudio sanjati reintegraciju Evrope u vremenu kada su se drugi davili u depresiji.

Kako zaustaviti globalnu destrukciju?

Nakon evropskih izbora na kojima su se i najtvrđi pesimisti uvjerili da dezintegracija Evrope ipak nije njen neizbježni usud, Macron je sa još većim elanom nastavio dokazivati da je nova reintegrirana EU moguća, a oslonac u tome mu je i dalje bila vlastita „Inicijativa za suverenu, ujedinjenu i demokratsku Europu“ s kojom se Evropljanima predstavio u septembru 2017. godine. Iz sastanka u sastanak na vrhu EU nastavio je podsticati evropske partnere da se ne razilaze nakon Brexita već da zajednički od Unije grade „žilavijeg geopolitičkog igrača koji će biti sposoban za sve nemilosrdnije izazove na globalnoj pozornici“. U vrh prioriteta je postavio uozbiljivanje zajedničkog vojnog budžeta, kolektivnu sigurnost i odbranu, preispitivanje uloge NATO-a, stvaranje zajedničke civilne zaštite, jačanje digitalne ekonomije, te borbu protiv klimatskih promjena i cyber destrukcije evropskih demokratskih vrijednosti.

Na godišnjim samitima lidera sedam industrijski najrazvijenijih zemalja (G7) Macron je i pretprošle i prošle godine pozivao saveznike na obustavu globalne destrukcije, stvaranje pravednijeg svjetskog ekonomskog poretka i na poštovanje tradicionalnih pravnih normi umjesto unilateralizma u međunarodnim odnosima.

'Restartom' odnosa s Rusijom zaustaviti novi Hladni rat

„Zbog neizvjesnosti uzrokovane američkom trgovinskom politikom i činjenice da je tržišna ekonomija proteklih godina postala odveć ovisna o finansijama i profitu, dostigli smo zabrinjavajuću nejednakost političkog i ekonomskog poretka“, izjavio je Macron krajem avgusta lani bez ambicije da u tom trenutku nameće rješenja. Dok je rumor na završnici samita 'sedmorke' u Biarritzu još trajao (Rusija kao pridružena članica je privremeno suspendovana zbog američko-evropskih sankcija nametnutih nakon aneksije Krima 2014. godine, a Kina još nije ni pozvana na pridruživanje!) Macron je istupio s novim iznenađenjem. Poput usamljenog moreplovca na uzdivljalom okeanu, aktuelizirao je „nužnost saradnje s Rusijom uprkos različitim vrijednostima i pogledima na aktuelna dešavanja unutar međunarodne zajednice“.

„Vrijeme je da Evropa restartuje odnose s Rusijom kako bi izbjegla ponovnu eskalaciju Hladnog rata“, rekao je i upozorio da bi nastavak politike udaljavanja EU i Zapada od Kremlja bila „strateška pogreška“ koju Rusija svaki put spremno dočekuje unaprjeđujući bilateralne odnose s Kinom i drugim 'igračima' kao što su Turska, Iran, neke bivše sovjetske republike i drugi“. Slična stajališta je ponovio i na samitu NATO-a u Londonu početkom prošlog decembra, te krajem januara nakon susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Jerusalemu, da bi ovih dana potpuno dorekao politiku Jelisejske palate prema  Kremlju. I to usred Poljske čiji je parlament prije pet godina usvojio rezoluciju po kojoj je Rusija označena „zemljom agresorom“.

„Francuska nije postala proruska kao što ponekad čujem. Nije ni antiruska. Francuska je proevropska zemlja. A ako se pogleda karta... jasno se vidi da je Rusija Evropa. Čak i ako nije članica EU, ona nam je kao i Poljskoj najbliže susjedstvo bez kojeg ne možemo garantirati mirnu, stabilnu i prosperitetnu Evropu“, rekao je Macron na zajedničkoj konferenciji za medije sa poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom.

'Američki đak' se ne plaši Amerike

Iako ga u desnoradikalnim i socijaldemokratskim krugovima u Francuskoj i Briselu optužuju za ideološkopolitičko 'srodstvo' s bogatima i eksploatatorskom neoliberalnom globalizacijom kakvu osiromašeni više ne žele trpjeti, navodni američki đak i najmlađi francuski predsjednik svih vremena, ubrzo je nakon ustoličenja sredinom maja 2017. godine, odlučio razuvjeriti svoje oponente.

Na izjavu američkog predsjednika da je Evropska unija „trgovinski neprijatelj Amerike koliko i Kina“, Macron je bio jedini od evropskih lidera koji je žurno uzvratio da se „Evropa i njeni saveznici ne plaše Trumpa i njegovih prijetnji carinskim tarifama... Nismo spremni odricati se bezgranično zbog hirova američkog predsjednika“, s neočekivanom hrabrošću je odbrusio i u stilu već dokazanog eurofila zaključio kako bi svaki Trumpov anticivilizacijski potez trebalo iskoristiti „kao podlogu za učvršćivanje Evrope“.

Protivnici i suparnici su se ubrzo dosjetili kako je francuski predsjednik rođen u znaku astrološkog 'strijelca' koji je „pravični avanturista“ i koji je „u potrazi za istinom spreman na sve, bez trunke diplomatije i obzira“ i čiji ga „idealizam često može dovesti do fanatizma“. Na takve „insinuacije“ mlađani je predsjednik odgovorio cinizmom adresiranim ponovo Donaldu Trumpu: „Francuska, pa Evropska unija, na prvom mjestu“. Udarac iz Bijele kuće je uzvraćen već početkom juna 2018. kada je Trump u bokserskom stilu eskivirao ranije dogovoreni susret s Macronom za vrijeme redovnog godišnjeg sastanka G7 u Kanadi.

Francuski predsjednik, međutim, ni ovoga puta nije pokleknuo. U julu prošle godine odlučio je sa tri posto oporezovati prihode od digitalnih usluga svim američkim kompanijama koje ostvaruju prihode veće od 25 miliona eura godišnje u Francuskoj i 750 miliona eura na svjetskom tržištu. Vašington je zaprijetio carinama na francuske proizvode i recipročne kazne za sve druge članice EU koje budu slijedile Petu Republiku. Dvoboj je okončan tek prije dvadesetak dana kada je dogovoreno 'trgovinsko primirje' do kraja ove godine. U međuvremenu, Macron nije prestajao kritikovati beskrupuloznu ultimativnost američke vanjske politike, nejedinstvo zapadnih saveznika, uspavanost Evropske unije i dvoličnost balkanskih lidera koji, osim deklarativnog izjašnjavanja za euroatlanstske integracije, nedovoljno čine na svim poljima suštinskih reformi.

Od Amerike, Rusije i Britanije, do Balkana

Na ideji ultimativne „obnove Evrope“ Macron je istrajavao i u oktobru prošle godine na samitu evropskih lidera u Briselu. Kada je ubjedljiva većina članica EU zagovarala konačno otvaranje nekoliko puta odlaganih pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, francuski predsjednik je rekao „ne“. Uprkos cjelonoćnom moljakanju da popusti, i ovoga puta je ostao dosljedan svojim proevropskim vizijama iz 2017. godine kada je sa Sorbone pozvao na „temeljitu reformu Evropske unije prije bilo kakvih novih pregovora o proširenju“. Ni kada mu je iz Sarajeva žestoko zamjereno zbog izjave da se Bosna i Hercegovina suočava s problemom džihadista-povratnika s raznih ratišta i da je zbog toga „tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku“ koja je članica EU, Macron se nije želio posipati pepelom.

Baveći se svim globalnim izazovima u sve većem svjetskom neredu i prateći sve što se u tom uzavrelom loncu dešava u vezi s Evropom, Macron se ne sakriva iza poprsja starijih i trenutno možda moćnijih od njega. Niti bježi od zadaće dežurnog čistača sve većih naslaga svjetske nečisti.

Prvi je u aprilu 2018. godine upozorio Trampa da bi unilateralni raskid međunarodnog sporazum o nuklearnom naoružanju s Iranom mogao imati katastrofalne posljedice. Britanskom premijeru Borisu Johnsonu je savjetovao da Ujedinjeno Kraljevstvo ne napušta Uniju bez sporazuma „osim ako se ne želi biti vazalom Amerike“.

NATO glavni kamen spoticanja

Ne zadugo nakon Trumpove izjave da "Evropska unija Americi nanosi podjednako zla u trgovini koliko i Kina, iako Amerika troši cijelo bogatstvo na NATO da bi je zaštitila od Rusije", francuski predsjednik je uzvratio još težom optužbom. Uprkos američkoj glavnoj ulozi u NATO-u, Sjevernoatlantski savez se ipak nalazi u „kliničkoj smrti“, odgovorio je Macron. Iako je istog trena izazvao lavinu kritika - od Ankare i Berlina, do Vašingtona, Budimpešte, Varšave i glavnog sjedišta Saveza u Briselu, 'Tvrdoglavac' nije popuštao. Uoči decembarskog samita Alijanse u Londonu izjavio je da ne pati od griže savjesti što je saveznike morao probuditi iz dubokog sna.

„Teme koje pokrećem su otvorena pitanja koja još nismo riješili: mir u Evropi, situacija nakon raskida Sporazuma o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa, odnosi s Rusijom, uzavreli Bliski Istok, odnosi s Turskom, povlačenje Amerike iz nuklearnog sporazuma s Iranom i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, pa do odgovora na pitanje ko su nam stvarni neprijatelji... Drago mi je što sada svi vjeruju da bi trebali razmišljati o strateškim ciljevima", samouvjereno je rekao na zajedničkoj konferenciji za novinare s generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom u Parizu neposredno uoči londonskog samita Alijanse u decembru.

Ako je suditi po prvim izjavama u ovoj godini, francuski predsjednik će biti još ofanzivniji u borbi za evropsko prijestolje, svjestan da su biološki kronometar i geopolitičke okolnosti na njegovoj strani. Iako mu je popularnost u Republici u zadnja dva mjeseca vrtoglavo skočila s 23 posto u decembru na trenutnih 35 posto, Emmanuel Macron je predaleko od slave, ugleda i uloge veličanstvenog Charlesa de Gaullea. Ali predstavljajući se već degolističkim reformatorom kojem je uprosječenost ekvivalencija za propast, najmlađem predsjedniku zemlje koja je odlaskom Britanije ostala jedina priznata nuklearna sila unutar EU i jedina predstavnica Unije u Vijeću sigurnosti UN-a, izbor je ograničen: uspjeti ili i sam završiti na gomili globalne nečisti koja, u dramatičnoj izopačenosti svijeta, već nepodnošljivo smrdi. 

 

Bosanski English French German Russian