A+ A A-

Ime RS-a: 'Federacija' protiv 'Republike'

Nakon 24 godine neprirodne dihotomije i međusobnog osporavanja dvije neprirodne države u državi, 'Federacija' je sredinom ove sedmice izvršila retoričku „agresiju“ na 'Republiku'.

 

Stranka demokratske akcije (SDA) odlučila je „putem svojih predstavnika u državnim institucijama“ pokrenuti pravnu proceduru pred državnim Ustavnim sudom radi preispitivanja naziva Republika Srpska i usklađivanje tog naziva sa dejtonskim ustavom na osnovu važeće odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda.

"Dugogodišnja praksa institucija vlasti entiteta Republika Srpska pokazala je da je dosadašnji naziv 'Republika Srpska' intenzivno i efikasno korišten u svrhu diskriminacije i isključivanja druga dva konstitutivna naroda - Bošnjaka i Hrvata", pojasnio je bošnjački član državnog Predsjedništva i predstavnik najviših organa SDA, Šefik Džaferović.

I on i njegova stranka smatraju da je "vezivanje imena jednog od entiteta u multietničkoj zajednici kakva je BiH za samo jedan narod, po principu etničke privilegovanosti, u suprotnosti sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima koja je nadređena Ustavu BiH".

„Kontraudar" Milorada Dodika

Iako „inicijativa“ još formalno nije pokrenuta „kontraudar“ predsjedavajućeg državnog Predsjedništva, Milorada Dodika, bio je munjevit.

"...Ako inicijativa dođe u Ustavni sud, nemam namjeru da sarađujem s ljudima koji omalovažavaju RS. Neću napustiti Predsjedništvo, ali moje učešće u radu će biti dovedeno u pitanje. Ako inicijativa krene u formalnom obliku, to je inicijativa za razduživanje BiH...SNSD prekida sve razgovore sa SDA o formiranju Vijeća ministara BiH dok se ova situacija ne riješi...Bošnjaci ne žele nikoga u BiH, majorizuju Hrvate, član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda je izabran bošnjačkim glasovima, omalovažavaju hrvatske kantone, odbacujuo RS i Dan RS-a, a sada dovode u pitanje samo ime RS-a. To nam govori da nemamo šta raditi u BiH", zaključio je Dodik.

Ne sluteći ovako oštar zaplet događaja u inače 'zapetljanoj situaciji' u zemlji, prije nekoliko sedmica sam započeo ponovno intuitivno istraživanje o ustavnopravnoj apsurdnosti dejtonske organizacije države Bosne i Hercegovine koja je, kao što je poznato, prema članu 1. Dejtonskog ustava (Anex4) sastavljena „od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu 'entiteti')“.

I 'republika i 'federacija' u državi BiH

Mnogo godina ranije sam, kao sociolog po obrazovanju, u više prilika pisao i nebrojeno puta raspravljao po svijetu o apsurdnosti državne organizacije BiH imajući u vidu i konvencionalna i postmoderna pojmovna određenja naziva „republika“ (kao oblika državnog uređenja) i naziva „federacija“(kao oblika organizacije države).

Po svim do danas poznatim definicijama, poznato je, i „republika“ i „federacija“ su oblici organizacije i unutarnjeg uređenja države.

„Republika“ je oblik „državne vlasti“ u kojem se predstavnici naroda biraju neposrednim izborima ili u parlamentu. Vlast je organičena ustavom i zakonima i smjenjiva je u svakom trenutku u skladu sa ustavom i zakonom. Po načinu izbora i karakteru vlasti postoje republike sa parlamentarnim sistemom i republike sa predsjedničkim sistemom vladanja, na primjer Francuska.

„Federacija“ je oblik organizacije države koja je podijeljena na više teritorijalnih i administrativnih jedinica koje imaju autonomiju u djelovanju i ispunjavanju osnovnih funkcija u državnoj zajednici (republike, pokrajine, regije, kantoni), na primjer Njemačka.

Zašto je Bosna i Hercegovina skrojena da bude mimo svijeta, nemamo više koga pitati. Svi ključni akteri dejtonskih pregovora nisu više među živima.

Nastavljajući istraživanje o ovoj neprirodnoj dihotomiji dvaju podržavljenih entiteta Bosne i Hercegovine sa svim teorijski i praktičnim obilježjima državotvornih cjelina, krajem prošle sedmice sam se obratio i visokom predstavniku u BiH, Valentinu Inzku, pitanjem: Da li Vi kao „konačni organ na terenu, ovlašten od međunarodne zajednice za tumačenje Dejtonskog sporazuma u skladu s članom 5. dejtonskog ustava, vjerujete da BiH u ovakvoj etno-nacionalnoj strukturi države (dva podržavljena entiteta, jedan distrikt, deset kantona, Vijeće ministara umjesto klasične Vlade, s Predsjedništvom države kao centralnom izvršnom vlasti...) ima perspektivu? Ako ne, šta treba mijenjati?

Sredinom ove sedmice, neposredno prije neočekivane inicijative SDA o preispitivanju imena RS-a, visoki predstavnik mi je indolentno odgovorio: “Da, ja zaista čvrsto vjerujem u perspektivu BiH. Možda njena sadašnja struktura nije najjednostavnija ili možda ne omogućava najlakše donošenje odluka, ali ona može biti funkcionalna ako njeni političari budu htjeli da je takvom učine. Dokazano je u mnogo ranije realiziranih reformi da je rješenje moguće naći ako postoji politička volja.”

Konstitutivnost naroda, šta je to?

Osim preispitivanja imena RS-a i „državotvornosti“ oba entiteta, ništa manje vruća tema bi uskoro mogla postati i pravna utemeljenost dejtonskog principa o "konstitutivnosti naroda", njegovoj usklađenosti sa principom jednakosti svih građana BiH i njenoj usklađenosti sa pravnom stečevinom Evropske unije.

Podsjetimo, u preambuli dejtonskog ustava piše: „Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi (zajedno sa drugima) i građani Bosne i Hercegovine, određuju da je Ustav Bosne i Hercegovine kako slijedi...“.

Da li to, dakle, znači da smo svih 24 godine od dejtonskih pregovora obmanjivani tvrdnjama da su samo „Bošnjaci, Hrvati i Srbi“ konstitutivni narodi, ili su to jednakopravno „(zajedno sa drugima) i građani Bosne i Hercegovine“ kako piše u preambuli Dejtonskog ustava?

Među 550 dodatnih pitanja koje je Evropska komisija krajem juna prošle godine dostavila domaćim vlastima iz Brisela, u Sarajevo je stiglo i ovakvo pitanje: "Šta je pravna osnova za princip 'konstitutivnih naroda' i u kakvoj je on vezi sa principom jednakosti svih građana neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti kao što je određeno pravnom stečevinom EU?" Šta će biti odgovor iz Sarajeva ne zna se, jer odgovori na dodatna pitanja Evropske komisije već mjesecima kasne.

I presudama Evropskog suda za ljudska prava, osobito u presudi u predmetu (Azra) „Zornić protiv Bosne i Hercegovine“ termin "konstitutivni narodi" označen je kao „posljedica genocida i etničkog čišćenja na kojeg je bilo neophodno pristati kako bi se osigurao prekid rata i uspostavio mir“ (tačka 43. Presude). U presudi u predmetu „Sejdić i Finci“ Sud u Strazburu ocjenjuje da je „u vrijeme kada su donesene sporne odredbe u ustavu BiH, na terenu vladalo vrlo krhko primirje, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i etničkim čišćenjem... Priroda smog sukoba je bila takva da je bilo neophodno pristati na princip 'konstitutivni narodi' kako bi se osigurao mir.  Shodno tome Sud zaključuje da se u Bosni i Hercegovini bez daljnjeg odgađanja mora uspostaviti demokratsko uređenje bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima“ (tačka 45 Presude).

U zaključnom dijelu presude se navodi: "S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokratija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine". 

U EU bez „konstitutivnosti“?

Uspostavljanje demokratskog uređenja po načelima Evropskog suda za ljudska prava i po pravnom poretku Evropske unije, očigledno podrazumijeva eliminaciju nametnute diskriminacije kroz postojanje "konstitutivnih naroda". Ali, koliko su takvi zahtjevi doista ozbiljni, moglo bi biti provjerljivo već u ovoj godini kada će se, u rano proljeće (prije evropskih parlamentarnih izbora) ili kasno ujesen (nakon konstituiranja nove evropske vlasti) u Briselu donositi odluka o kandidatskom satatusu za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. Do tada će se sasvim pouzdano znati i da li su SDA i Milorad Dodik doista mislili sve onako kako su ovih dana izgovorili u povodu inicijative o preispitivanju imena „Republik“ Srpska“.

Ono što je u ovom času poznato jeste da je predsjednik Demokratske fronte (DF) i član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Željko Komšić, za sada jedini bh. političar u visokoj hijerarhiji vlasti koji smatra da se princip konstitutivnosti naroda mora odbaciti. „Ultimativni cilj građanske ljevice mora biti europska građanska država i vladavina demokratske većine”, poručivao je Komšić u jesen prošle godine tokom predizborne kampanje za člana državnog Predsjedništva. Sa sličnim stajalištima je nastavio javno istupati i kasnije.

Međutim, znatiželja Evropske komisije i stajališta Željka Komšića još uvijek nisu relevantna i za Evropski parlament pred kojim se pitanje „konstitutivnosti naroda u BiH“ nalazilo u više navrata. Prevagu su odnosili hrvatski zastupnici u Evropskom parlamentu koji smatraju da su konstitutivnost i federalizam vrlo važna ustavna načela za funkcioniranje složene i asimetrične državne zajednice kakva je Bosna i Hercegovina.

„Bilo kakva majorizacija ili radiklano odstupanje od postojećeg ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine, neminovno bi vodili u destabilizaciju zemlje i cijele regije. Poznato vam je također da svaka promjena unutarnjeg uređenja BiH zahtijevala širok konsenzus i u BiH i u međunarodnoj zajednici, a jednoglasnost o tome je danas nemoguće i zamisliti”, rekao mi je nedavno SDP-ov zastupnik u Evropskom parlamentu Tonino Picula.

Unutarnji „okršaji“ razlog za o(p)stanak OHR-a

Nema dvojbe da će se najnoviji zaplet u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je najmanje bio potreba, dovoditi u kontekst svakojakih unutarnjih i međunarodnih „zavjera“. Mnogi 'dobro upućeni' su već „načisto“ da je Dodik tokom nedavnog susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Beogradu instruiran da zajedno sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem kao ruski „podizvođač radova“ neumorno nastavi raditi na promjeni geostrateške orjentacije „srpskih zemalja“ u korist Rusije, uključujući i zaustavljanjeBiH na putu ka NATO-u. Dodik je, s druge strane, već izjavio da je inicijativa SDA uslijedila samo nekoliko dana nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ukazao na potrebu redefinicije postojećegn Dejtonskog ustava Bosne i Hercegovine.

Moguće su i brojne reakcije iz svih važnijih međunarodnih krugova. Uz obrazloženje da inicijativa SDA o promjeni imena jednog od entiteta BiH „ugrožava proces nacionalnog pomirenja sa teško predvidljivim posljedicama“, iz ruske Ambasade u BiH je već zatraženo hitno sazivanje Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira (PiC).

Jedina ozbiljnija zagonetka u ovom času jeste postupanje uspavanog „glavnog čuvara“ Dejtonskog mirovnog sporazuma (OHR), uključujući i dejtonski ustav BiH.

Na pitanje da li je OHR nakon tolikih godina doista i dalje potreban BiH, i ako "da", zašto, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko mi je, dan uoči najnovijeg „zakuhavanja“ oko imena jednog od entiteta, odgovorio:

„Da, potreban je. Mada se uloga OHR-a od 2006. godine transformirala. U skladu sa politikom međunarodne zajednice o odgovornosti domaćih vlasti i željom da dođe do integracije u EU kao osnovnog vanjskog pokretača reformi u ovoj zemlji, visoki predstavnik i dalje ima isti mandat, a međunarodna zajednica ima iste instrumente (bonske ovlasti) da reagira u slučaju razvoja situacije koji može predstavljati prijetnju stabilnosti zemlje ili implementaciji Daytonskog sporazuma...Unutar šire međunarodne zajednice vlada mišljenje da je visoki predstavnik i dalje potreban da se očuva ono što je postignuto u okviru Daytona i da se vodi računa da ne dođe do destabilizacije prilika u zemlji“, napisao mi je Valentin Inzko.

Kuda ide Bosna i Hercegovina nakon najnovijeg, vrlo loše isplaniranog zapleta, i šta smjera učiniti glavni čuvar njene čudnovate arhitekture, ostaje da se vidi.

Bosanski English French German Russian