A+ A A-

Plenkovićev pohod na „istinu“ o BIH

Od proglašenja razultata općih izbora u Bosni i Hercegovini održanih 7. oktobra, hrvatski premijer Andrej Plenković ne posustaje u „tumačenju“, objašnjavanju“ i „prezentiranju“ osobne istine o tome kako su provedeni izbori u drugoj, susjednoj zemlji, kako je ko na njima pokraden, te šta bi Evropska unija i međunarodna zajednica trebali učiniti.

Glavno poglavlje Plenkovićeve kampanje je, naravno, ubjedljiva pobjeda liberalnog građanski orjentiranog Željka Komšića u Predsjedništvo BiH smatrajući to "ozbiljnim pitanjem" koje mu, kao premijeru svih Hrvata svijeta, daje "potpuno pravo“ da ga „diže na svim važnim međunarodnim forumima". On je, također, uvjeren da mnogi akteri izvan regiona „ne razumiju sasvim o čemu se u stvari radi“ kada Željko Komšić kao bosanski Hrvat, izborno dotuče Dragana Čovića kao hercegovačkog Hrvata“, te je zbog toga i potrebno njegovo „objašnjenje".Image result for plenković-čović foto

 

Kako se na Plenkovićevu kampanju gleda u institucijama u Briselu? 

Hrvatski premijer Andrej Plenković u slučaju neizbora Dragana Čovića za člana državnog Predsjedništva BiH, kao i u slučaju Pelješkog mosta, problema s hrvatskom brodogradnjom i nekim drugim prilikama, u Briselu koristi trostruko „streljovo“: poziciju premijera, poziciju lidera vladajuće stranke u Hrvatskoj i poziciju donedavnog vrijednog, uglađenog, odvažnog i govorljivog evropskog parlamentarca. Takav personalitet u briselskim institucijama poštoju. Plenković to veoma dobro zna i pokušava pridobiti pristalice za svoje poglede na Bosnu i Hercegovinu kroz sva tri ključna kanala zvaničnog komunikaciranja i lobiranja.

Dakle, ono što je Plenković govorio prošle sedmice kolegama u Evropskom vijeću, on je već brzo nakon općih izbora u BiH rekao i napisao mnogim članovima Evropske pučke stranke, odnosno članovima građansko-konzervativnog Kluba zastupnika u Evropskom parlamentu kojem pripada i HDZ Hrvatske. Ovo je, kao što je poznato, vladajuća politička grupacija u Evropskom parlamentu sa 274 zastupnika od ukupno 766, a tvore je stranke desnog centra kršćansko-demokratske, konzervativne i liberalno-konzervativne orjentacije. Što se, dakle, tiče Evropskog parlamenta, tu Plenković trenutno ima najplodinije tlo za svoja „tumačenja“ i „objašnjenja“ uzroka hrvatskog nezadovoljstva zbog izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini. 

U svim drugim institucijama u Briselu Plenkovićeve inicijative nemaju ozbiljnije šanse na bilo kakvo ozvaničenje, jer naprosto takav sistem rada i odlučivanja u EU nije moguć. Sve preporuke, zaključci, direktive ili odluke Evropske komisije, Vijeća ministara, Evropskog vijeća i Parlamenta donose se po principu kvalifikovane većine ili po principu konsenzusa zavisno o tematici i unutarevropskom ili međunarodnom opsegu djelovanja. To je i Plenkoviću dobro poznato kao i činjenica da njegov najnovij politički marketing po Briselu i na bilaterlnom nivou ne mogu imati veće domete. Radi se, dakle, o već uvježbanoj Plenkovićevoj stand-up predstavi posvećenoj ovoga puta Draganu Čoviću i njegovim sljedbenicima s dejstvom sedativa za kolektivno smirenje.

Može li Plenković „nasankati“ EU?

Ne može se osporiti da je Plenković markantan sagovornik koji poznaje protokole i evropsku stilistiku govora. To je pokazao i proteklih dana dok je po evropskim institucijama „širio istinu o stanju u BiH“. Ne može se, međutim, osporiti ni činjenica da se svi bilaterani susreti između državnika, pa čak i oni između zaraćenih strana, u javnosti prestavljaju kao konstruktivni i „s visokim stepenom razumijevanja“. Tako je bilo i tokom prošlonedjeljnih bilateralnih susreta s nekolicinom lidera evropskih država. I nije nimalo neobično što su Plenkovićevi sagovornici, kao protokolarni i učtivi državnici ili političari, iskazali „razumijevanje za zabrinutost“ hrvatskog premijera. Tako se to radi!

Međutim, bilo bi krajnje neozbiljno od svakog ozbiljnog državnog funkcionera ili od bilo koga drugog iz bilo koje ozbiljne države, da se više povjeruje Plenkoviću nego institucijama u Sarajevu, vlastitim diplomatijama, savjetnicima i ekspertima za regionalna pitanja.

Uvjeren sam, jer znam, da ne postoji  niti jedan predsjednički ured ili vladin kabinet u zemljama članicama EU u kojem se ne zna za suštinu ustavno-političkog sistema BiH u kojem etnički princip nadvladava građanski, te da su, u skladu sa odredbama Ustava BiH, Bošnjaci, Srbi i Hrvati jednakopravni i konstitutivni na cijeloj teritoriji BiH. A pogotovo im je poznato da etnički princip na bh. način nije u skladu s evropskim standardima i demokratskim izbornim procedurama. Ali, i sama EU je garant Mirovnog sporazuma iz Dejtona takvog kakav je, uključujući i postojeći Ustav u vidu Aneksa 4.

Pravo pitanje, zato, nije da li će se u EU nakon još jednih problematičnih općih izbora na kojima su glasali etnosi a ne građani, sada u Briselu čuti Plenkovićevi i Čovićevi vapaji, već je pitanje zašto se takav sistem glasanja i despotsko-protektorski model vladanja Bosnom i Hercegovinom održava tolike godine?

Istina je, međutim, da je krajem prošle i početkom ove godine EU zajedno s drugim partnerima i SAD bila uključena u proces izmjena Izbornog zakona uključujući i pregovore političkih stranaka o tom 'vrućem kestenu'. Prema tome, zvaničnicima u Briselu i svim drugim članicama Unije je poznato da je upravo HDZ BiH na čelu s Čovićem odbio sva razmatrana rješenja i povukao se iz pregovora.

Šta se može očekivati u skoroj budućnosti?

Da politička propaganda hrvatskih zvaničnika ne prolazi glatko kako se prvobitno zamišljalo u Zagrebu, najbolje potvrđuju upravo posljednji zaključci Vijeća ministara vanjskih poslova EU o Bosni i Hercegovini u kojima nema ni jedne riječi kojima je hrvatska šefica diplomatije na tom zasjedanju pokušavala „objasniti“ evropskim koleginicama i kolegama „o čemu se zapravo u Bosni i Hercegovini radi“. 

Pa ni to što je iz ureda visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost Federice Mogherini ovih dana potvrđeno da će se na narednom zasjedanju šefova diplomatije, u novembru, razgovarati o BiH, nije nikakva novost niti u toj najavi ima išta senzacionalno. Zapadni Balkan uključujući i BiH su vrlo često teme ovakvih sastanaka jer se radi o području potencijalne nestabilnosti i eskalacije kriza. Uvjeren sam, međutim, da na ovako visokom nivou zajedničkog djelovanja EU, o nedavnim izbornim rezultatima u BiH, neće biti govora ne samo u novembru.

Ono što treba očekivati i što je nezvanično već najavljeno jeste pojačani pritisak Evropske unije na sve političke aktere i institucije u zemlji da se bez odlaganja nastavi sa započetim i očekivanim reformama uključujući i reformu izbornog zakonodavstva. Neznavično se spominje nekoliko sinhroniziranih poteza djelovanja u tom cilju, ne isključujući i restriktivne mjere. Otežavajuće su, međutim, okolnost što je BiH lobistički salbo zastupljena u Briselu, što se diplomatskim misijama u EU i NATO ne pridaje ona važnost kakva bi trebala i morala biti, te što su pred EU vrlo važni parlamentarni izbori krajem maja na kojima bi stranke desnog centra, populisti i radikali mogli izvući korist zbog globalnog haotičnog stanja, zbog nesložne i nejasne migracijske politike i zbog preduge krize evropskog identiteta.

Sve bi to zajedno moglo umanjiti koncentraciju glavnih tijela u Briselu kada je riječ i o Bosni i Hercegovini. 

Bosanski English French German Russian