A+ A A-

NAUČNO DOKAZANO: "VLAST JE SLAST" I "VLAST KVARI"

Da li postoje naučni dokazi da su simptomi infatilizma i shizofrenije prisutni kod političkih lidera u BiH i regionu i da li psihijatrijska struka uočava devijantnost u ponašanju političkih lidera? SENS je prvi medij u BiH koji otvara ovu "pandorinu kutiju".

Jedan od vodećih stručnjaka koji se decenijama bavi ovih fenomenima, psihijatar-psihoterapeut prof.dr.sc.Hazim Mulić koji trenutno živi u Puli, potvrdio je za SENS da poznate izreke, "vlast je slast" i "vlast kvari", imaju svoju znanstvenu potvrdu.


Empirijski je utvrđeno da ljudi postaju sve više samodopadni i pretjerano samouvjereni u svoje sposobnosti zbog čega se sve više odmiču od realnosti i zapadaju u sfere nerealnih prosudbi i očekivanja.

Među istraživačima koji su posumnjali da osjećaj moći kojeg doživljavaju premijeri, predsjednici država, politički lideri, glavni menadžeri korporacija i sl. - negativno utječe na mentalne i emocionalne procese ovih dužnosnika je i britanski neuropsihijatar dr. David Owen, poznatiji kao Lord Owen, bivši britanski ministar vanjskih poslova i koautor Vance-Owenovog mirovnog plana za BiH početkom 90-tih.

"Kao dugogodišnji visoki državni službenik i diplomat, dr. Owen je primjetio, tokom razgovora s čelnicima vlada i država, te nazočnosti na brojnim diplomatskim konferencijama, kako pojedini državnici pokazuju upadljiva zastranjivanja u svojim razmišljanjima, postupcima i ponašanju. Svoja istraživanja i zapažanja o negativnim promjenama u stavovima i ponašanju predsjednika, premijera i ministara objavio je 2007. u knjizi: "Sindrom oholosti: Blair, Bush i opijenost moći.“

Prof.dr Mulić tvrdi da su i brojni drugi znanstvenici iz područja neurofiziologije i neuropsihologije mnogo prije dr. Owena istraživali uočenu pojavu da neke osobe, kad dospiju na poziciju koja im daje moć, mijenjaju svoj karakter i ponašanje do stupnja kad ih je teško prepoznati. ("To više nije onaj čovjek kakav je bio prije nego što je postao predsjednik" (države, stranke, kompanije itd).

"Dostignuta razina znanja o procesima koji se odigravaju u mozgu tijekom mentalne aktivnosti omogućili su neuroznanstvenicima da "zavire" u mozak ljudi koji su se očevidno promijenili nakon dolaska na vlast. Posjedovati vlast tj. biti vlastodržac znači imati moć donošenja odluka glede svih aspekata života u svojoj društveno-političkoj zajednici (gradu, općini, županiji, državi)". 

Prof.dr. Mulić pojašnjava da se za osobe s umjereno izraženim crtama samodopadnosti, u stručnom žargonu koristi kvalifikacija narcisoidna osoba. Za razliku od nje narcistična osoba pokazuje izražene karakteristike samoljublja koje i laik lako prepozna. Izrazit primjer narcizma vidi se u čuvenoj izjavi francuskog kralja Louisa XIV: "L'etat c'est moi." ("Država, to sam ja").

U toku najnovijih istraživanja o infantilnosti političara i posljedicama koje nastaju iz toga,  prof. dr Mulić je prikupio brojne dokaze i na „domaćem terenu“ da je „rješavanje međunarodnih sukoba više problem psihijatrije nego diplomacije, "mada se ovdje ne misli na klasična duševna oboljenja poput shizofrenije i sličnih, već se radi o poremećajima ličnosti i posljedicama neadekvatnog odgoja“, tvrdi prof. dr. Mulić. 

On dokazuje da pozicija moćnika, ako traje duže vrijeme „mijenja kemizam mozga osobe, a time i njen način razmišljanja (percepcije događanja i donošenja odluka) i ponašanje". Neuroznanost je pokazala da je osjećaj moći jedna od najjačih droga koja mijenja funkcioniranje mozga poput opojnih tvari. Odatle i izraz 'opijen/a vlašću'.

"I prije postojanja psihijatrije i neuroznanosti, ljudi su zamjećivali promjene u ponašanju ljudi kada bi došli na vlast. Bili su začuđeni spoznajom kako se neka osoba, cijenjena po svojoj skromnosti, poštenju, predanom radu, brigom o drugima, itd., pretvorila u svoju suprotnost nakon što je postala vlastodržac i moćnik. Svi mogu uočiti da su autokrati i diktatori nastojali, na svaki način i po svaku cijenu (pa i ubojstvom suparnika), zadržati poziciju moćnika. Ovako ponašanje moćnika u narodu se tumačilo time da vlast (moć) izaziva u ljudima vrlo ugodno osjećanje (slast) kojeg se, kad su ga jednom doživjeli, ne žele odreći. Vlastodršci postaju "ovisnici" o vlasti i moći koju ona sa sobom donosi. Mehanizam nastanka ove "ovisnosti" sličan je onome koji se odvija u mozgu osobe koja postaje ovisnik o opojnim tvarima odnosno o psihotropnim drogama (heroin, kokain i sl.): nakon unošenja droge u organizam nastaje izvanredan osjećaj ugode kojeg se ne može doživjeti u svakodnevnom životu, pa ni u slučajevima izrazito sretnih trenutaka (dobitak na lotu, promocija na radnom mjestu, osvajanje sportskog trofeja, obavljen vrlo profitabilan posao itd.). Intenzitet ugode je takav da nakon što ona prođe, u osobi nastaje još veća želja i potreba da sebe ponovo dovede u to rajsko osjećanje", tvdi prof. dr. Mulić.

U knjizi "Učinak pobjeđivanja: Kako moć utječe na vaš mozak?" (The Winner Effect: How Power Affects Your Brain,  2012) psiholog i neuroznanstvenik Ian Robertson iznosi rezultate svojih istraživanja u vezi s funkcioniranjem mozga kod ljudi čija je pozicija u društvu povezana s posjedovanjem moći (predsjednici država, velikih banaka, multinacionalnih kompanija, premijeri, ali i menadžeri ili šefovi bilo koje vrste).

"Robertson je našao da osjećanje moći povećava razinu testosterona koji pospješuje nakupljanje neurotransmitera dopamina u nervnom sustavu mozga. Zbog svog poticajnog djelovanja na živčane stanice u području mozga nazvanom "mreža nagrađivanja" (reward network) u smislu poboljšanja raspoloženja, dopamin je dobio naziv hormon sreće", tvdi prof. dr Mulić.

Za razliku od opojne droge, čije je djelovanje ograničeno na nekoliko sati, održavanje na vlasti znači konzumiranje tog "opijuma moći" tijekom godina, a ponekad i decenija, tvrde stručnjaci (Robert Mugabe predsjednik je države Zimbabve od 1987. godine – 29 godina). Blizu njega je Sadaam Hussein koji je bio na vlasti 24 godine. Porodica Izetbegović u BiH je na vlasti duže od 25 godina. Milan Bandić je na položaju gradonačelnika Zagreba od 1999. godine (17 godina). Putin je na vlasti (kao premijer ili predsjednik) 17 godina, Recep Tayyip Erdoğan kao premijer i predsjednik 13 godina, plus 4 godine prije toga kao gradonačelnik Istambula, a sada putem svoje stranke radi na promjeni ustava kako bi proširio predsjedničke ovlasti i tako postao sultan.

 

"Za sve ove i druge vladare se može reći da su predvodnici "demokratske diktature" koja se kao takva i tolerira zbog toga što je uspostavljena formalnom primjenom demokratskih postupaka slobodne kampanje i općih izbora“, zaključuje prof. dr. Mulić.

Znanstvena istraživanja iz područja neurofiziologije i neuropsihijatrije pokazuju da većina  osoba ispoljava promjene u stavovima, ponašanju i emocionalnim reakcijama nakon višegodišnjeg rukovođenja društveno-političkim zajednicama (državama, pokrajinama, gradovima itd.).

„Te promjene mogu biti tako izražene da poprimaju karakteristike psihičkih poremećaja sa opakim posljedicama. Prevelika moć tijekom vremena dovodi moćnika do sve većeg odmaka od stvarnosti što utječe na smanjenje objektivnosti prosuđivanja i donošenja pogrešnih odluka. Moćnik nije sasvim svjestan kako mu početno samopouzdanje postupno prerasta u duboko uvjerenje o svojim nadprosječnim sposobnostima (do genijalnosti) i narcistično, egocentrično ponašanje kao posljedicu precjenjivanja sebe. Posjedovanje moći iskrivljuje način razmišljanja, a ponašanje takve osobe napuhava njen ego do ekstremnog samopouzdanja (sve znam i mogu) i samoljublja (najbolji/a sam).“

Zbog svega već poznatoga o devijantnostima u ponašanju lidera, dr. Dawid Owen predlaže zakonsku obavezu medicinske (pr)ocjene sposobnosti za upravljanjem određenom društveno-političkom zajednicom (državom) prije izbora. On zagovara provjeru psihičkog stanja kojeg bi obavljali posebno odabrani i specifično educirani stručnjaci za mentalno zdravlje. Dr. Owen, također, predlaže da niti jedan lider ne bi trebao biti na položaju duže od 8 godina  upravo zbog značajne mogućnosti razvoja hubris sindroma sa svim dalekosežnim posljedicama na čitave narode i svijet općenito.

„U vremenu u kojem prevladava uvjerenje da svi političari prikrivaju činjenice koje im ne odgovaraju, novi američki predsjednik Trump u toj "natjecateljskoj disciplini" spada među uspješnije. U Trumpovoj kampanji nije bilo razlike između istine i laži. Trump je tako demonstrirao novu formu ponašanja u politici, tzv. post-truth politiku. Ova sintagma se odnosi na već uočeni društveni fenomen brisanja granice između istine i laži u javnim i interpersonalnim komunikacijama. Pojava Donalda Trumpa na političkoj sceni Amerike ponovo nameće potrebu preispitivanja mentalnog zdravlja kandidata za visoke položaje u državnoj administraciji. Suvremena psihologija i psihijatrija raspolažu metodama i postupcima kojima se može sa značajnom vjerojatnoćom odrediti psihološka stuktura osobe. To se posebno odnosi na temeljne karakterne crte koje mogu značajno odstupati od usvojenih kriterija za normalnost osobnosti u vidu raznih oblika poremećaja ličnosti. Nema opravdanog razloga zbog kojeg bi se kandidate za visoke pozicije u državnoj administraciji oslobodilo od manje-više rutinske metode psihometrijskog testiranja kandidata za najviše političke i državne fumkcije“, zaključuje prf. dr. Hazim Mulić.

 Priredio: Zekerijah Smajić 

Bosanski English French German Russian