A+ A A-

Prekipio bosanski lonac

Sarajevo -  10.02.2014. - Ono što govorim već desetak godina, a što niko od zvaničnika u Bosni i Hercegovini nije želio da čuje, a inteligencija i mediji nisu dovoljno razumjeli, potvrđeno je napokon u nedjelju, 9. februara u Mostaru: hrvatski premijer Zoran Milanović je, u svojstvu ‘istog među jednakima’ u Evropskoj uniji (mnogo mekše od mene) izjavio da je “EU nedovoljno zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu”, te da ova zemlja zavrjeđuje “jasniju evropsku perspektivu”.

Sutradan, 10. februara, na redovnom sastanku ministara vanjskih poslova u Bruxellesu, većina misnistara EU je podržala inicijativu Hrvatske koju je pred evropskim kolegama vrlo decidno artikulirala dokazana prijateljica Bosne i Hercegovine Vesna Pusić. EU je prihvatila kritike i najavila da će pojačati vlastitu ulogu u BiH i konačno utvrditi vjerodostojnu, realnu, progresivnu i dosljednu, a ne uslovno-ultimativnu politiku protektora nad protektoratom.

Na ovom ministarskom sastanku, neobično, bilo je riječi i o konkretnim potezima evropske administracije i pojedinih evropskih članica. Ovoga puta se očekuje brža reakcija kada su složenoj evropskoj birokratskoj mašineriji potrebni mjeseci da bi pokrenula neku svoju akciju, a godine da je razmašu do prvih vidljivih efekata.

U konkretnom slučaju, ne bi trebalo predugo mudrovati. Bosna i Hercegovina je u institucionalnoj krizi od njene dejtonske nezavisnosti. Osim domaćih krivaca, Evropska unija je suodgovorna što ova zemlja 19 godina nema Vladu već Vijeće najodanijih predstavnika svojih stranačkih lidera; što ima disfunkcionalnu i neproporcionalnu entitetsku organizaciju;  zastrašujuće skupu i neodrživu administraciju; te što je svaki djelić bh. sistema ustrojen po etno-nacionalnom umjesto građanskom principu. Evropski statistički ured “Eurostat” je glavni projektant i nosilac korupcionaškog, etnonacionalnog prebrojavanja i razvrstavanja u vidu “Popisa 2013.” čiji će rezultati u svakom pogledu biti uskoro novim razlogom za pobunu i poviku na nacionalno-teritorijalne podjele. Evropska komisija je nepromišljeno zaustavila Bosnu i Hercegovinu na putu Evropskih integracija vlastitim nepoznavanjem realnog stanja u ovoj zemlji i čitavom serijom pogrešnih odluka, među kojima je svakako najskandaloznija ona o preuzimanju odluke Evropskog suda pravde u Strazburu u predmetu “Sejdić i Finci”. Najdirektnija materijalna posljedica takve odluke je uskraćivanje oko 55 miliona eura ‘živog’ novca evropskih fondova koji su bili namijenjeni razvoju.

Čak i danas, u jeku pobune mladih, nezaposlenih, prevarenih, gladnih, obespravljenih…visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnost Catherine Ashton, kao pokvarena gramofonska ploča, poručuje iz Bruxellesa da je “vrijeme da bh. lideri pokažu da znaju raditi svoj posao”. Koji lideri? Čiji lideri? Kome i šta oni da pokažu?

Jedini koji je na zadnjem sastanku šefova diplomatije Bosnu i Hercegovinu shvatio ozbiljno je luksemburški šef diplomatije Jean Asselborn, koji je ispravno ocijenio da je "BiH najveći problem za EU na Balkanu".

Čta bi se moglo, ili šta bi trebalo, učiniti prije potpune eksplozije 'bisanskog lonca'?

Spriječiti stranačke manipulacije u vidu stvaranja novih izvršnih vlasti na bazi “novih parlamentarnih većina” -  sve vlade, na svim nivoima bi trebalo konstituirati na principu stručnosti, etičnosti i spremnosti da se radi za zemlju umjesto za sebe. Ovo pravilo bi trebalo da vrijdi i za Vijeće ministara kao jedinicu mjere za nestručnost, nekompetenciju i opstrukcionaštvo. Ukinuti protektorski odnos prema Bosni i Hercegovini i zatvoriti misiju OHR-a, a njegov ovogodišnji budžet od oko sedam miliona eura (oko 14 miliona KM) za samo 119 uposlenih, treba preusmjeriti za socijalno najugroženije. Razriješiti dužnosti trenutnog šefa delegacije EU i specijalnog predstavnika Petera Sorensena i njegov Kabinet zbog promašene politike EU u BiH. Deblokirati lani suspendovanu nepovratnu pomoć EU u iznosu od 55 miliona eura iz programa IPARD i IPA; deblokirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju iz 2008. godine;  te prihvatiti zahtjeve građana i osigurati zakonodavni ambijent za održavanje prijevremenih izbora kako bi se izbjegla prestrojavanja postojeće stranačke oligarhije i u što skorije vrijeme osiguralo konačno funkcioniranje državnih institucija.

Sve dok ne budu provedene sistemske promjene od općine, preko kantona, entiteta do državnih institucija, Bosna i Hercegovina će biti najveći problem Evropske unije na Balkanu.