Logo

Politička utakmica Sarajevo-Banjaluka na prazne golove

Sarajevo, 31.01.2014.-Iznenadni, nenajavljeni i nepotrebni sastanak „predstavnika udruženja žrtava rata iz Podrinja i ratnih komandanata odbrane Srebrenice“ na čelu s Naserom Orićem, koji je pod pokroviteljstvom člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića održan u zgradi državnog Predsjedništva, isto je kao kada se sam, iz čista mira i s malo prkosa, udaraš kamenom po glavi i nakon toga završiš u komi.


Zašto je gospodi Izetbegoviću i Zlatku Lagumdžiji, a posebno Fahrudinu Radončiću kao državnom ministru sigurnosti, trebalo takvo nepromišljeno antipravosudno zborovanje, teško je zdravorazumksi shvatiti, ali politički nije: izbori su u oktobru, svaki glas je prijeko potreban, a braniteljska populacija i udruženja žrtava rata su snažna glasačka mašina. Glavna poruka ovog sastanka, dakle, nije bila da su vlasti ove zemlje odane ideji zaštite žrtava od novog kako se navodi "srbočetničkog progona„ već da ova tri glavna politička lidera među Bošnjacima (Izetbegović, Lagumdžija i Radončić) najavljuju saveznički pohod ka izbornoj pobjedi. Željko Komšić, koji je također bio najavljen kao domaćin predstavnicima udruženja žrtava rata iz Podrinja, mudro je odlučio da odustane upravo zbog toga da bi izbjegao takvu poruku, te da se kao predsjedavajući državnog Predsjedništva, poštedi direktnog uplitanja u pravosudne nadležnosti.

Reakcije Milorada Dodika koji svakodnevno dežura nad bh. pravosuđem i svemu što je državno, tražeći nova uporišta za populističke pozive na razlaz između RS i Federacije, bile su očekivane. Pravno-proceduralno gledajući, njegova srdžba je ovoga puta bila osnovana: ni pravnopolitički ni civilizacijski ne ide da se predstavnici državnih institucija izvršne vlasti miješaju u rad pravosudnih organa, pogotovo kada to rade na tako nepotreban, ishitren i netaktičan način.

Izgradnja demokratskih pravila igre u zemlji s toliko dubokim ratnim ranama i s toliko različitih provalija na putu ka modernom građanskom društvu, zahtijeva najveći mogući stepen strpljivosti, tolerancije i mudrosti, odnosno „sabura“ kako bi rekli ova trojica bošnjačkih prvaka. Zašto se onda oni vladaju nasuprot svakom od ovih principa? Zašto nisu državnički mudriji od vatreno eksplozivnog Dodika? Zašto nisu u stanju shvatiti da prosipanje benzina s jedne, pa bacanje šibice s druge strane, ili obrnuto, nisu maniri zrelih, mudrih i modernih političara? Ili sve ovo upravo znaju, pa svjesno idu u avanturu stvaranja još veće mržnje i nepovjerenja kako bi se konačno ostvarila ideja o „fildžan-državi“ u kojoj je moguće lakše i vječnije  vladati bez Dodika u zajedničkoj avliji!

U zemlji Bosni i Hercegovini, a ni u svijetu, ne postoje u ovom času dokazi kojima bi se, izvan svake osnovane sumnje, moglo dokazati da trojica pomenutih bošnjačkih političara, ili bilo koji drugi u BiH, ima napismeno plan za podjelu ove obogaljene zemlje. Ali da se svakodnevno susrećemo s postupcima bošnjačkih prvaka koji zapanjujuće asociraju na totalnu glupost ili fatalnu namjeru -  u to nema nikakve sumnje. Dokle tako, ne zna se. Ali je bjelodano čak i političkim naivcima da je utakmica između Sarajeva i Banja Luke krajnje nečasna: sarajevska ekipa nabacuje Dodiku tačno u noge pred praznim golom, kako bi ovaj lukavi vođa nepogrješivo zabijao poene pod samu prečku, a Dodik i njegova složna braća iz opozicije uzvraćaju, kad god zatreba sarajevskim jaranima, kako bi i oni ostali na vlasti. A neuka svjetina nijemo gleda, sluša, šuti i glasa. Unedogled.

Copyright © 1997-2014 Zekerijah Smajic. Powered by cybercell.co