A+ A A-

KO TO BRANI, KO NAPADA BAKIRA?

U lijepom našem 'Apsurdisatanu', svakovrsnih apsurda nikada dosta! Jedan se dogodio i uoči vikenda. Dvojica dragih i cijenjenih kolega mi iskreno i tvrdo prigovoriše da u aktueknoj frtutmi oko revizije presude za genocid, u ovom komentaru (http://zekerijah-smajic.eu/blog/fakta/komentari/703-u-ime-naroda-tajna-pisma,-la%C5%BEi-i-obmane) ja, navodno, branim Bakira Izerbegovića. I nije im jasno zašto ja to činim imajući u vidu da znaju da smo i ja i moji medijski projekti među žrtavama nemilosrdno-beskrupulozne i „halke“  i „hobotnice“ po vrlo maštovitoj logici "ako nisi s nama, protiv nas si".

Moj odgovor kolegama je krajnje kolegijalan, jednostavan i iskren: u pisanju i javnom govoru nikada se ne služim vojnim taktikama 'napada' ili 'odbrane' prema bilo kome, već nastojim da vlastitim narativom pokušam, u granicama vlastitih mogućnosti i spoznaja, racionalizirati činjenice.

U konkretnom slučaju se radi o stopostonim dokazima i osobnom uvjerenju da su svi ovi koji sada buču na Bakira Izetbegovića kao gladne zvijeri tražeći njegovu ostavku i odgovornost – mogli imati u rukama legalne alatke i način da se prije neformalnog sijela u gradskoj Vijećnici u Sarajevu 17. januara, direktno, detaljno i tačno informišu o stanju predmeta i statusu Sakiba Softića – o čemu su trebali biti konsultovani na "Bakirovu minderu". Svi koji sada buču na Izetbegovića mogli su od Suda u Den Haagu zatražiti službena tumačenja i informacije koje su im nedostajale, uključujući i one o kojima ih je Izetbegović obmanuo! Mogli su se sami obratiti predsjedniku Suda Ronny Abrahamu, mogli su pisati Registraru, Uredu za medije, Sekretarijatu...ali nisu.

Da su to učinili kao što su to uradili Vučić, Ivanić, Crnadak..., ili da su platili koju stotinu maraka za aviokartu do Den Haaga, ili da su zadužili makar osrednjeg savjetnika za međunarodno pravo da to istraži – siguran sam da bi direktno od Suda dobili odgovor. Ali, narode, naši bajni državnici, političari i njihovi savjetnici nevole da rade! Oni neznaju pravila i zakone! Oni nepoštuju bonton komuniciranja sa svijetom! Oni neznaju strane jezike! Oni imaju preglupe savjetnike! Oni su patološki sujetni, rizično su bivalentni, bolesno su osvetoljubivi i svi bi sve dali da im guzici bude udobno, a  za narod, žrtve i pravdu ih je baš briga!

I šta mogu takvi državnici, političarti i njhovi klimoglaci?  Najlakše je kriviti već krivoga i na notornim floskulama ubirati jeftine populističke stranačke poene, misleći pritom da smo svi benavi, da smo njihovi ili smo uznjih, da smo ćoravi i dobro nagluhi.

Za razliku od naših populista-amatera, profesionalni populista Aleksandar Vučić,  kojeg za to i druge državničke finese obučavaju najbolji stručnjaci iz Rusije, Amerike, Njemačke i Francuske- sve potrebne informacije o reviziji presude pravovremeno je tražio na pravom mjestu, i dobio ih. Zato je Vučić cijelo vrijeme od podnošenja zahtjeva za reviziju i bio bezbrižan, optimističan i miroljubiv kao Majka Tereza. A naivčine u Sarajevu i Banja Luci su se standardno retorički ubijali, međusobno mrzili i trovali narode.  

Punih sedam dana prije odluke o odbacivanju zahtjeva za reviziju, u „Crvenoj liniji“ na N1 i osobno sam ukazao na fenomen fascinantno-racionalne Vučićeve indolencije i mirotvornosti upravo u vrijeme dok  je Zapadni Balkan gorio. Ustrdio sam, naime,  da je Aleksandar Vučić sračunati proizvod Zapada koji svoju sadašnju i buduću poziciju regionalnog lidera utemeljuje isključivo na vlastitoj sistematičnosti u komunikaciji sa glavnim centrima globalne moći, te na zakletom uvažavanju svake riječi koja mu iz tih centara dolazi. Za to vrijeme, naši „mudraci“ mudruju po sarajevskoj Vijećnici, perifernim kafanama i minderima - nemajući pojma šta se, zapravo, u svjetskim kuhinjama sprema za ručak na našoj trpezi. Većina domaćih medija voli senzacije i osvete pa u pravilu jure na prvu loptu. Tako su i u slučaju revizije na prvu povjerovali da su naši vječiti bukači obmanuti. Ja se, međutim, cijelog života držim pravila da samo naivni govore ono što misle, a mudri misle prije nego išto progovore!

Ko su još među odgovornima za ovakav čemer u Lijepoj našoj? Naša neuka, jadna i bezvezna diplomatija! Ona je takva da joj na Kugli nema pandana. To nisu moje riječi. Ovo tvrde oni koji znaju našu diplomatiju iznutra, to kažu iskreni strani prijatelji i to govore rezultati uključujuči i sadašnju zbrku oko revizije. Zar je moguće, narode, da Ambasada BiH u Den Haagu koja je samo na pola sata korakom udaljena od Palate svjetske pravde, nije mogla znati sve ono i više od toga, što su znali i imali Mladen Ivanić, Aleksandar Vučić, Igor Crnadak i drugi koji su znali, a šutjeli?

A ko je kriv za našu toliko srozanu diplomatiju u kojoj nema ni jednog pravog diplomate od karijere ili ambasadora kojeg poštuje globalna loža profesionalnih diplomata. Nije glavna krivica samo do ministra vanjskih poslova, ma ko to bio. Glavni krivci su opet članovi državnog Predsjedništva u čijim rukama je apsolutno i apsolutističko pravo da biraju, imenuju i šalju u svijet one koje oni žele, a glavni uslov je da su iz njihovog nacionalnog tora. Tako su od rata do danas Bosnu i Hercegovinu po svijetu predstavljali , uz časne rijetke izuzetke - uglavnom anonimni, nesposobni, kriminogeni, šlampavi i neperspektivni, ali na svakakve načine zaslužni pa makar to bile i ljubavnice, kućni prijatelji, rodbina ili poslušnici. Kome nije jasno o čemu govorim neka zaore ovdje (http://www.mvp.gov.ba/ambasade_konzulati_misije/ambasade_konzulati_i_stalne_misije_bih/Default.aspx  ) i lako će vidjeti ko je ko u bh. diplomatiji, kako se dijele regionalne i top-destinacije, a kako one u najegzotičnijim zemljama svijeta.  Na istom mjestu se u trenu može vidjeti i gdje naša zemlja nema diplomate iako bi trebali tamo biti, kao i to gdje ih imamo bez ikakve logike i svrhe.

Zašto je to tako? Osim već navedenih razloga, stanje u bh. diplomatiji je takvo i zbog toga što za četvrt stoljeća od nezavisnosti, bh. vlasti nisu bile u stanju da se usaglase oko diplomatske strategije, strategije razvoja međunarodnih odnosa i saradnje sa svijetom. Ne postoji ni poseban zakon o Ministartsvu vanjskih poslova, niti su racionalno uređeni odnosi i nadležnosti između resornog Ministarstva i Predsjedništva Bosne i Hercegovine kao vrhovnog igrača u poslovima zastupanja na međunarodnoj sceni.

Uostalom, šta će nama prava diplomatija kad smo u svijetu dovoljno poznati po lošem imidžu!

Bosanski English French German Russian